Vrlo prijatno iznenađenje na koje se nailazi na početku novog rada DeTonatora u brzoj, poletnoj i žestokoj d'n'b pjesmi "Prikovano žezlo" s masnim elektronskim basovima odmah od prve upućuje da je Alex Cepuš u sasvim drugačijoj ulogi vrlo ozbiljnog i prisebnog 'drugog člana' ovog projekt-benda u kome glavnu autorsku riječ vodi gitarist, bubnjar i producent Martin Mastnak - Rottnest. Cepuševi su vokali i basovi, a sav ostali dio autorskog i sviračkog interijera Mastnakove su kreacije uključujući tekstove, glazbu i synthove.

Prvih nekoliko pjesama razvezuje različite dijagonale u čistim rock obrascima sa sofisticiranim produkcijskim tehnikalijama u kojima se miješaju industrial ("Na pogorišču sanj", "Mož brez preteklosti"), electro-gothic/post-punk (baladična "Nekje, nekoč, nikoli"), funk/hip-hop ("Cena poraza"), electro-punk ("Zavezani molku"), a kako pjesme odmiču, Cepuš se vokalno sve više opušta i egzibicijski počinje gubiti ozbiljan i uvjerljiv pristup pomicanjem interpretacije u grotesku, onu njegovu specifično režavu i razgaljenu s ironičnim konotacijama u kojima se ne razaznaje najjasnije da li se šegači, improvizira po vlastitom nahođenju ili su to ustvari prohtjevi Mastnaka. U tom pogledu neke sasvim solidno koncipirane teme djeluju prenapuhano i arogantno (osobito lagana "Vera", programatska "Jutro", "Življenska s(i)la" i mračna Joy Division-ska "Omama II" u trajanju od 7 minuta). Osjeća se da je Cepuš na svoju ruku teatralno pokušao dočarati smisao jezgrovite poetike prožete frustracijama, emocijama, paranojama i darkerskim neoptimizmom, ali i da nam je to mogao daleko bolje selektirati bez naglih skokova u paradoksne vokalne manire. Čas su neki stihovi ozbiljno i dostojanstveno otpjevani, mirni i skulirani, a onda odjednom iskoči nepotrebni lov na satiričan izraz koji u principu nije dio lirike. Evidentira se da je u tom aspektu mnogo toga propustio na račun takvih performansa premda je za razliku od njegovih uobičajenih 'at first take' djela bilo sasvim dovoljno vremena tijekom veljače i ožujka 2015. za oblikovanje arija koje doduše postoje, no stoje na popriličnom odmaku od stvarnog libreta i neke imaginacije kako su trebali i kako bi trebali funkcionirati na toj glasovnoj razini.

Jasno je pak, s druge strane da ga je vokalno vrlo teško uhvatiti i 'skinuti', ima to svojih draži i čari, umije on komedijaški lakrdijati kad je potrebno i kad su takvi tekstovi, no ovdje je taj segment sasvim drugačiji, a on se očito tokom snimanja prepustio svojoj upornoj volji da senzibilizirati ozbiljnost može i hoće tek u vrlo kratkom periodu. Da je s drugačijim pristupom ušao u kompletiranje svih vokala, onakvim kakav je na početku albuma pokazao, ovaj rad bi poprimio drastičnije jače efekte.

Naslovi: 1.Prikovano žezlo, 2.Na pogorišču sanj, 3.Nekje, nekoč, nikoli, 4.Cena poraza, 5.Mož brez preteklosti, 6.Zavezani molku, 7.Več kot vem, globje tonem, 8.Gnilo jajce, 9.Pust'e mi spet dihat, 10.Vera, 11.Jutro, 12.Življenska s(i)la, 13.Slepec ne ve, kaj bi s knjigo, 14.Omama II, 15.Glasba je stranski produkt tišine

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/12/2015