DeTonator je jedno od slabije poznatih poglavlja Aleksandera Cepuša koje će te vrlo rijetko pronaći u njegovim brojnim autobiografskim literarnim djelima pod tim nazivom. Riječ je o povremenim kolaboracijama s producentom i gitaristom Martinom Mastnakom - Rottnestom, rođenim 1969. u Melbourneu (Australija), no živi u Celju i sa Cepušom je radio na sijaset albuma Actooona od primjerice čuvenih "Fretlessguitarland" ili punkerskog "Prošlo je 30 godina", a ima i jedan samostalni "Moje pesmi moje sRanje" objavljen kao d.i.y. još 2001., a ovom prilikom reizdanog za Slušaj najglasnije.

Mastnak je kompletan autor glazbe i tekstova, dok se Cepuš pojavljuje samo u ulozi vokaliste tako da ovo nema nikakve veze sa Cepuševim autorskim projektom pa je tim i sam album sasvim drugačijih karakteristika. Zadržimo se još malo na Cepušu: njegov vokal je umnogome drugačiji nego što ga se nailazi na njegovim mnogobrojnim albumima. Ozbiljniji je, dublji i može aludirati na nekolicinu vrlo dobrih rock grla još iz epoha post-punka, ranog metala sve do grungea što jasno ukazuje da se radilo o pjesmama u kojima nisu bile dozvoljene vokalne opstrukcije i improvizacije. Pjeva u akordu i ide kroz melodiju ostavljajući vrlo angažiran utisak da je i samom Mastnaku očito bilo stalo da se projekt shvati maksimalno ozbiljno sa sijaset različitih tema protkanih individualnim paranojama, unutarnjim nemirima, patnjama, mračnim opservacijama, neoptimizmom, ali i s tek ponekom sretnijom emotivnom temom ("Tukaj") ili hedonističkim porivom junkoze koji uživa u vlastitoj samodestrukciji (balada "Omama"), dok je jedna obrada stihova Ivana Cankara ("StariHrast").

Zanimljivo jest da su naslovi pjesama pisani kao jedna riječ mada je većina njih sadržana samo od jedne, no ipak, evo dva primjera poput "JazKdol!?" ili "LoeweSong" koje potkrijepljuju tu lektorsku mutaciju. S druge strane, glazba je smještena u široki raspon alternativnog rocka baziranog na Mastnakovim distorziranim riffovima u kojima se osjeti štošta, primjerice od ranog black-metala i punka u uvodnim "Hip" i "Sled" s niskim štimovima, post-grungea križanog s metalom ("Brezup", "JazKdol!?"), hard-rocka ("Tukaj"), gothic-rock/metala ("Mit" s vrlo lijepom solo dionicom), doom/sludge/stonera ("Ti"), sve do post-punka nalik na Echo & The Bunnymen, Siouxsie And The Banshees i Joy Division ("StariHrast" i "D-generacija"). Ritmovi su programirani, prilično šuplji i tankijih karakteristika s obzirom na godinu proizvodnje, te su samo služili za održavanje taktova uz tek povremeni dodatak syntha ili melodike kao melodičnog backgrounda u dvije pjesme.

Mastnak je 2009. ponovno pokrenuo ovaj nazovimo bend i tom starom zapisu dodao još 3 nove pjesme na kojima kao vokal gostuje Borut Peternelj daleko poznatiji kao eksperimentalni čudak Amper-O-Mat čiji je osnovni instrument kuhinjski ribež ozvučen malim mikrofonima. Nepažljivijem slušatelju promaknuti će razlika između ova dva vokalista s obzirom da imaju vrlo sličnu dubinu i boju glasa, no glazba je prilično drugačija i uronjena u elektronske pasaže koje Mastnak dovitljivo prati gitarskim staccatima u mračnijim ambijentima protežući i dalje alternativni smisao za melodiju. Moram primijetiti da se u ovom revivalu mogla očekivati barem mrvicu jača produkcija, no te osobine su ostale praktički iste smještene u underground, ali kako god, Mastnak se pokazao prije svega vrlo dobrim autorom i rock poetom koji ne haje mnogo za kurentne tematske sheme o egzistencijalizmu ili socio-političkim aferama ostajući svoj na svome pri čemu održava klasicizam stihova, refrena i riffova.

Oba perioda sa Cepušem i Amper-O-Matom komotno sjedaju u onaj nesretno zagubljeni status rockera koji je imao što za reći dubinom svojih emocija i glazbom mračnijeg ugođaja. Bez obzira slušali ga vi još tamo s početka 21. stoljeća ili deceniju i pol kasnije, otkrivaju se mnoge sitne individualne stvarčice koje mnoge bodu, kolju i žderu, a nisu od općeg društvenog značaja. Pomalo i nezasluženo izoliran, pa i odvojen od celjske i slovenske rock scene, DeTonator spada u jednu od neotkrivenih tajni iz dežele kojoj treba pristupati prije svega osobno i s čvrstim stavom alternativnog rockera ne očekujući šarene pasaže lakih pjesmuljaka ili nafuranih hipsterskih lamentacija.

Naslovi: 1.Hip, 2.Sled, 3.Brezup, 4.JazKdo!?, 5.Omama, 6.Tukaj, 7.Mit, 8.Ti, 9.LoeweSong, 10.StariHrast, 11.D-generacija, 12.DanPlačila, 13.Meč, 14.NenajavljenGost

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 03/02/2015