Nakon akustičnog, posve dječje nevinog "Novorođene pjesme", samo par mjeseci kasnije Marinada je objavila i 'redovan', takoreći klasičan album ponovno se vrativši u elektronski zvuk, ovaj puta posve oslobođen bilo kakve analogne dogradnje.

Novina gotovo i da nema u osjetnoj količini, mada se mora primjetiti da su mnogo radili na konvertiranju harsh zvukova u vitalnost ritma i efekata. I dalje su to letargične i vrlo nježne synth/IDM melodije bez nekih jačih tempova za đusku usmjerene ka evergreen laganicama i umjerenim taktovima gotovo za vrlo prijatan stiskavac, no segment pop glazbe kao standardnog oblika vidljiv je tek u obrascima. Koliko god Marinada imala taj pop format, on se redovito vješto izvitoperi na artističkoj razini u alternativan izraz, nestandardan čak i na svjetskoj razini. Minimalističan je, melodičan, kompaktan, te ono što se nekad govorilo 'kibernetički hladan', ipak je vrlo ugodan za uho, pjevnih je arija prije svega zbog veoma toplog i senzibilnog Alvirovog vokala i neopterećenih tekstova koji slijede dobro znanu fabulu s epicentrom u porodici, ljubavi, zajedništvu i humanosti naširoko zadirući i u sofisticiranu metafiziku i ezoteriju.

Svaka od ovih 12 pjesama je posebna pričica za sebe, skica i crtica iz života, percipiranja okoline u kojoj se uglavnom viđavaju samo pozitivne stvari bez nekih oscilirajućih stresova i kad je tako, onda je i život iz takvog aspekta uglavnom dobar. Marinada upravo zbog toga zrači optimizmom u negativnom društvu koje je, niti se ne mora navoditi kakvo i čime sve zaraženo. Zaslijepljen čovjek mržnjom, lošim materijalnim statusom, osobnim problemima, psihičkim trzavicama, frustracijom, nezaposlenošću, socio-političkim prilikama i inim tegobama našeg društva ne primjećuje sunce i zvijezdano noćno nebo, jedan fini jugo, različite klimatske periode u godini, ugodne mirise, pa niti čak 'dvije-tri riječi' što izražavaju simpatiju i mali pomak ka romantici, nježnosti i savladavanju erupcije loše katarze.



Ovaj album obiluje snažnom toplinom senzualne poetike s kritičkim društvenim paravanom i skrivenom erotikom u mnogim kutevima, dramaturški je oblikovan od beznadežno bezazlene, pa i bespotrebne suradnje s Denisom Katancom čiji glasić u uvodnoj "Čaša s Denisom" jest takav kakav jest; plačljiv, kmečav i hipsterski post/brit-pop gnjecav što se nekima sviđa, a nekima ne, preko daleko, a i kudikamo jačih zalogaja u kojima Alvir pokazuje zbog čega je Marinada glazbeno, lirski i vokalno to što jeste na našoj alter-pop sceni. Od takoreći naslovne "Društvo" u kojoj različiti pojedinci dobivaju lagani šamar još od Starog zavjeta do suvremenog konzumiranja '16 tableta za žvakanje', preko himnične eksperimentalke "Smještaj" s ukusno posloženim acapella vokalima na temu jednostavnosti života do različitog poretka stvari i kockica u njemu koje se protežu tokom čitavog albuma. To su skokovi, doduše možda sitni na način kako ih to Alvir umije posve smireno interpretirati bez imalo agresije u stilu nadasve skuliranog muškarca što je prošao svakojaka 'sita i rešeta' dirigirajući svojim, u ovom slučaju opskurno minimaliziranim robotima iz Düsseldorfa na način avant/electro-popa Laurie Anderson s nekoliko prvih albuma. Dakako, NY škola Suicide je tu i dalje prisutna, a lebdi i ona kolajuća vox-extended sfera Meredith Monk, jako pritajena i ne-ekscentična, ona rijetka koja nije bila egzibicijska, pomahnitala i neurotična kod ove iznimo otkačene i prijatne stare dame.

Alvir i ekipa se u ovakvom artističkom složencu uvijek nalaze kao svoji na svome sa samo par osnovnih taktova vodeće melodije na koje dodavaju sitne gradacije redovito isprepletene malim glazbenim i lirskim zamkama iza kojih stoji duboki konglomerat emocija. Ljudi su, obično onakvi kakvi jesu i kakvim ih društvo i marketing pokušava navući na svoj mamac, da zaborave na individualnost stvarajući globalnu sliku nepostojeće općenite idile za kojom žude svi, Marinada se u tom kolopletu naizgled doima kao konformistički bend, međutim, njihove poruke i poante su sasvim drugačije, oprečno degradirajuće za takvu idiličnu fikciju. Iz albuma na album grade sve jači uzajamno povezani koridor između psihičkog i stvarnog ostavljajući dovoljno prostora za obostranu spregu ljepote i njene fantazije prošarane nešto manje lijepim, a i jako bitnim činjenicama što nas dvonožna bića čini filozofski rečeno najsavršenijim na planeti Zemlji.

Poanta je snažna. "Marinada i društvo" nisu oprečni pojmovi, to je simbioza sinergije i filtriranog koncentrata koji se može dobiti rafiniranjem ljudskih plemenitih emocija u koje uvijek dođe neki zao duh na kojeg Alvir nikad ne zaboravlja mada se čini da bi Marinada mogla ovako demagoški peglati vrludajući po finim stvarima još barem 2-3 decenije. Uvijek govori o vrlo sličnim tematikama, a svi put drugačije otvarajući nove horizonte percepciji.

Sretan Božić i blagoslovljeni vam blagdani uz Marinadino društvo!

Naslovi: 1.Čaša s Denisom, 2.Društvo, 3.Smještaj, 4.Na stranu, 5.Revolucionari, 6.Kad život kaže da, 7.Mala snaga, 8.Uuu, 9.Kola, 10.Savršeno jugo, 11.Dvije tri riječi, 12.Šutnja

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 24/12/2015