S mnogo promjena postava Glenn Danzig se nakon više od 35 godina karijere ovjenčane slavom Misfits i Samhain ponovno vratio u rane dane kada je imao žarku želju obraditi neke omiljene pjesme što ih je zdušno slušao u djetinjstvu i tinejdžerskom periodu, ali kako su mu neprekidno iz ruku izmicali takvi poduhvati, tek je početkom druge decenije 21. stoljeća pronašao priliku da konačno ostvari svoju individualnu zamisao. Stvari su se počele razvijati 2011. nakon albuma "Deth Red Sabaoth" (2010, USA no.35) kada je na repertoaru imao nekoliko obrada s kojima je namjeravao napraviti EP, pa se otezalo s time, u međuvremenu je stalni basist Steve Zing (ex-Samhain) odbio svirati Glennove izabrane pjesme, te se na koncu prišlo realizaciji bez njega u formaciji kao trojac s namjerno lošijim i ispodprosječnim producentskim performansima koji više djeluju kao garažni lo-fi zapis nego li konkretno studijsko ostvarenje. Sam Glenn je obavio većinu tehničkog zadatka; osim zaštitno prepoznatljivog vokala nalik na Presleya, svirao je i gitaru i bas, te odlupao bubnjeve na 5 pjesama, Johnny Kelly inače stalni bubnjar (ex-Type 0 Negative) na palicama je u preostalih 5 pjesama, a gitarist Tommy Victor (Prong) uskakao je na žicama tamo gdje bi Glen očito omanuo i zbrljao jer se zna da gitaru svira na poput neodraslog pubertetlije.

Bez obzira što je navodno Glenn htio da ovaj proizvod zvuči prljavo i sirovo kao 1979. kada je startao s karijerom i što se diči s omotnicom na kojoj je bivša porno zvijezda Kayden Kross imitirajući omot David Bowievog "Pin Ups" s proslavljenom mršavicom Twiggy, ovo nije ništa osim neznatno malo boljeg demo snimka kakvog danas može realizirati ama baš svaki bend što tek počinje da se snima u vlastitoj garaži. Priče o tome da su Danzig heavy metal bend ovdje su potpuno neutemeljene jer ovdje niti jedna pjesma nema ništa od heavy zvuka. Tempovi su tromi, riffovi su rockersko-punkerski, basovi vrlo blijedi i skoro neprimjetni, a Glennov vokal revijalan unatoč svim onim njegovim znanim senzibilnim sposobnostima ukroćenog heavy-punk grla.



Ovdje se tek može pričati o nekim (ne)očekivanim obradama poput uvodnog singla "Devil's angels" Dave Allana & The Arrows kojeg su, ha-ha-ha, maznuli i Psihomodo Pop za onu opću smijuriju "Hrvatska mora pobjediti" (ajoj, koliko li su se tek Gobac i ekipa toga naposuđivali potpisivajući ih svojim autorskim stvarima) ili lagane teme "Satan" Paul Wibiera iz prastarog filma "Satan's sadist" (iz 1969), pa starog Presleyevog hita "Let yourself go", Troggsove "With a girl like you" koju su obradili i Ramones ili posve nepotrebnih "Lord of the thighs" Aerosmith i laganice "Crying in the rain" Everly Brothers gdje je mr. Glenn zasvirao i piano pokušavajući imitirati glasiće Dona i Phil Everlyija. Usput, kako god gledali, promatrali i slušali, Morton Haket je to kudikamo bolje i profesionalnije obavio 1990. sa svojim bendom A-Ha. Ako se ikako ovdje može osjetiti neki 'heavy' zvuk gitare, on je jedino prisutan u "N.I.B." Black Sabbath i "Action woman" The Litter, ali i to više nalikuje na punk-rock nego li na heavy.

Glenn još nije za penziju, ali s ovakvim obradama, spomenimo na koncu i ZZ Top "Rough boy" (ajoj, ajoj, ajoj) pokazuje da je u zadnjih 5-6 godina posve izgubio kompas u vlastitom glamuru očito ne znajući kamo i kako dalje jer mu se albumi sve lošije i lošije prodavaju. Od nekoć vrlo unosnog benda što je imao tiraže od nekoliko stotina tisuća spao je na nivo minijature koju bi bez problema mogao u USA pokriti Slušaj najglasnije da ima adekvatnu distribuciju. Samo ga komercijalni uspjeh može spasiti, a on je po ovome cover albumu jako daleko osim ako ne namjerava nastupati po bajkerijadama, shopping centrima domicilnog New Jerseya i studentskim feštama ukoliko ga mladi gelipteri-hipsteri-trendsetteri uopće pozovu. A čisto je za sumnjati da današnja američka mlada populacija imalo mari za ovakav repertoar obrada pjesama od 1962. do 1974. Glenn si je samo dao odušak da snimi na svoj način omiljene pjesme i objavi ih kao kompletan cover album u kome se baš i ne može uživati s posebnom pozornošću više od 2-3 puta, ali je barem, ako ništa bio dovoljno pošten i iskren da te pjesme ne zgrabi kao svoje originalne, promjeni im tekst i ponudi publici. Ipak vrijedi unatoč svemu pozdraviti ovaj Glennov potez sa simpatijama.

Naslovi: 1.Devil's angels, 2.Satan (from Satan's sadist), 3.Let yourself go, 4.N.I.B., 5.Lord of the thighs, 6.Action woman, 7.Rough boy, 8.With a girl like you, 9.Find somebody, 10.Crying in the rain

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 25/01/2016