Prvo treba samo pojasniti da je ovaj četvrti album francuskog trojca digitalno službeno objavljen 2014. na njihovoj privatnoj etiketici Appollonian Industries, a tek je 2015. zaživio i kao izdanje distribuirano preko Black Wave Promotions. Samo toliko da ne bi bilo zabune.

Sniman na različitim lokacijama od ljeta 2013. do proljeća 2014. (uglavnom privatno u kućnim uvjetima), ovaj materijal je napucan uzbuđenjima od grungea do metala ostavši ukorijenjen prije svega u stoneru. Prve asocijacije kad se posluša bude sjećanja na Alice In Chains, Black Sabbath i rane radove QOTSA, a pomalo i na mekane Mastodon. Glavni kreativac je gitarist i pjevač Vincent Méry koji svojim visokim polubaritonom u nekim dionicama i melodično otegnutim arijama podsjeti na Perry Farrella, a pratnju na vokalima mu čine gromoglasnim pozadinskim dobacivanjima Olivier Grivel (bas) i Michaël Martin (bubnjevi).

Jest, kad sam zavrtio cd budući da nisam znao što bi trebao očekivati jer mi je ovo prvi susret s bendom, dočekalo me prijatno iznenađenje prve skladbe "On a bed of sulfur" s režavim hipnotičkim riffovima, drugom psihodeličnom gitarom, plesan tempo stonera i taj vokal za kojeg isprva nisam mogao razabrati na koga me to točno podsjeća. I ide stvar po stvar, pa mi onda sine - pa da, Farrell, ma nije valjda ovo neki njegov novi bend u kome se odvažio na drastično težu gitarsku partiju... Ali od pjesme do pjesme svaka sličnost s Farrellom je očita. Najočitija u laganijim "Everest" i vrlo lijepoj "Elizaberri" koje bi se mogle pripisati i žešćim psycho trenucima Porno For Pyros mada taj zaboravljeni otkačeni unikat 90-ih nakon razlaza Jane's Addiction i nije imao osobito značajno mjesto u doba grungea i najveće eksplozije alternativnog rocka. Uglavnom, kroz vrlo upečatljive vokale i nadosnimljenu gitaru (a i bubnjeve su snimali odvojeno kod Fabien Devauxa, mama mia, koji posao), ovaj trojac prilično dobro spaja navedene reference koje doseže do klimaksa umjerenog metala (najbrža je "To study lips", a najkompleksnija "Ammunitions please" s dva galopirajuća intervala), te svaka podudarnost sa stonerom u jednostavnijim kompozitorskim shemama neprestano izvire iz svakog broja što će reći da ovdje ima mnogo usviranih aduta s 'pop' šmekom. Imaju sve te pjesme i sposobnost da uhvate na udicu odmah od prve kanalizirajući dvije vitalne stvari - taj žestoki gitarski zvuk i emocije stvarnog života. Lirika je osebujne prirode s frustracijama, uzbuđenjima, seksualnim korespodencijama, a i onim potištenim stanjem kada se malo toga može učiniti jer su misli i prohtjevi u oblacima, a noge uronjene u kaljužu. Možda bi sve ovo djelovalo sasvim drugačije da Méry ima vokal u growlu čime bi dovukao pozornost metal horde, no kako nisam upoznat s prethodna tri albuma mogu samo reći da ovo što se nalazi na 40 minuta materijala ima itekako dobro ugođen senzibilitet gdje ne manjka niti akustična legato balada "Anelace" s iznenađujućim odjekom sitnog programčića za ritam i šminkersko-hipsterski odjavni indie-rock "Welsh rarebit" protkan baladičnim staccatima i grande finalom stisaka na papučicu distorzije poput kurentnih zvijezda Foals ili Arcade Fire koje su se odvažile dinamiku glazbe odvesti u 'rokačinu do jaja'.

Simpatičan vokal, zgodne pjesme, pa nešto može ostati i u sjećanju premda nije striktno žanrovski omeđeno, a izgleda da bendu to i nije osobito važno koliko sama činjenica da ih se ne doživi površno jer su mnogo truda uložili u ovaj rad s kojime imaju vrlo dobrog potencijala u fahovima post-grungea, stonera, čvrstog alternativnog rocka s malo metala i trunčicu indie-rocka.

Naslovi: 1.On a bed of sulfur, 2.Strange blooms, 3.Light out/ knives out, 4.Ammunitions please, 5.Everest, 6.Elizaberri, 7.To study lips, 8.Anelace, 9.Welsh rarebit

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/03/2016