Realistični tekstovi o usponima i padovima, životnim previranjima, ushićenjima, vječitoj strci balansirajući između svijetla i sjene, ekstaze i gorčine, svađama, nesuglasicama, ljudskoj taštini ambivalentno korespondirajući s unutarnjim sukobima i privatnim oksimoronima ne prežući niti mantrati 'belabor the thought' (izbatinaj misao) generira se kroz ove 4 pjesme obećavajućeg peterca iz Ženeve.

Glazba im je odmah u startu s obzirom da im je ovo debitantsko ostvarenje napucana visokim komercijalnim potencijalom što uvelike miriše na Pearl Jam. U tom pogledu ove pjesme donose vrlo dobre sviračke, kompozitorske i vokalne performanse Wim Desmytera, te je evidentno da su na ovih 18 minuta realizirali samo svoje najuspjelije pjesme koje su maksimalno dotjerane produkcijom Thomas 'Drop' Betriseya, meštra koji je radio sa Samael i Sybreed, dok je mastering obavio Ted Jensen u New Yorku, inače vrstan tehničar iz opusa Deftones. Ali ovdje se nazire i ona klasična klišeizirana mana. Makar koliko ovaj bend djelovao profesionalno, svirački i tehnički zreo, nakon što se odslušaju pjesme, ne ostavlja nikakav poseban dojam. Sve se ovo čulo odavno, nema ama baš nikakvih pomaka od grungea križanog s natruhama hard-rock/metala ostavljajući vrlo malo prostora za mogućnost nadogradnje i samog napretka. A kad bi napravili i kompletan album, hipotetski se nazire da postoji velika mogućnost uranjanja u monotoniju bez obzira na solidan kaloričan udio prikazane energije u umjerenim tempovima. Valjalo bi poraditi na raznolikosti, a ne na ispeglanoj linearnosti. Originalnost im je boljka.

Naslovi: 1.Belabor, 2.Touchdown, 3.Hook it, 4.Live it

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 10/03/2016