home > mjuzik > Stvor

kontakt | search |

STVOR: Stvor (Take It Or Leave It Records, 2016)

Ne sjećam se baš nešto osobito da sam ikad imao prilike ovako pozorno slušati nekog izvođača što koristi growl na našem domaćem jeziku, u ovome slučaju srpskom, a bome baš i ne pamtim u toj vokalnoj devijaciji da sam ih susretao. Uglavnom su svi oni urlali na engleskom, a ako su na naškom, onda su teško bili razumljivi uključujući i one stare početne egzibicije zagrebačkih Patarena još s konca 80-ih i nekolicine metal bendova ranih 90-ih kada se još nisu jasno nazirali niti njihovi stilski parametri transžanrovskih mutacija thrasha, deatha, blacka, grinda i hardcorea, a ponajmanje te glasovne metamorfoze što su mic po mic stizali pred mikrofone ekstremnijih izričaja.
[  ]

Beogradski četverac Stvor je suštinski i stubokom promijenio tu percepciju na ovome debi albumu, neka mi oproste ako griješim iz čiste neinformiranosti, mogućeg previda, a i loše memorije; s vremena na vrijeme su neki na našim jezicima ulazili u tu tehničku nadogradnju vokalizacije (Skaut, Slađana Milošević, One Piece Puzzle), međutim nitko nije napravio kompletan album s takvim pristupom. Da li zbog činjenice da su Stvor izniknuli iz pepela benda Cannot koji se ugasio 2012. odlaskom pjevačice i gitaristice Ane Đurović u Norvešku, pa su godinu poslije pokrenuli ovaj novi projekt u kome se vokala prihvatio Vojislav Višić - Voja, tadašnji bubnjar, ne bih znao, no upravo taj njihov slučajni splet okolnosti pokazao se izuzetnim potezom. Kasnije je Voja ostao samo za mikrofonom, novim bubnjarem je prvo postao Branislav Miletić, a neposredno poslije snimanja albuma došao je Ivan Blagojević.



Da, taj vokal i takav pristup podsjetiti će na uglavnom novije metalcore frontmene koji, pak, svi redom imaju svoje prethodnike ponikle u alternativnom, nu-metalu, djelomice deathu, thrashu i hardcoreu (Korn, Slipknot, Biohazard, Pantera...) s time da Voja ponekad umije koristiti i 'clean' dionice što isprva djeluje kao da bend ima dva frontmena. Dakako, ne onakve poput banalnih, ali nažalost razvikanih i popularnih metalcore zvijezda čiji su clean glasići na razini boy benda. Vojin čisti vokal dođe hrapav, mračan i promukao nalik na Prlju iz Let 3, ali kad ga zagrowla, tad grmljavina pristiže iz zvučnih membrana da komotno žbuka i fasada otpadaju sa zidova. Također je i u tehničkom konceptu bravurozan; izbjegava klasicizam arija i melodija, barata s mnoštvom raznih vokalnih konfiguracija, dosjetljiv je i pronicljiv, te umije svaku pjesmu uviti u neki drugačiji performans, primjerice uvodnu "Crno belo" s kombinatorikom čudnovatog polumelodičnog rapa i grčevitih krikova ili "Je li" u dinamičkim rasponima od senzibilnosti preko ubrzanih naracija do bijesnih izljeva na konto političkih provokacija i desničarskih kompromisa.



Lirski segment dodiruje i spomenuti socio-politički angažman s ironičnim atributima poput primjerice singla "Kurac", egzistencijalizam u poremećenoj i opljačkanoj sredini iscrpljenih resursa prikazanoj kroz uvjerljivu "Bez mozga" i samozavaravajuću, takoreći konfuznu placebo situaciju predočenu u "Suicid" ('apstrakcija nakratko laže, realnost opet ubija me'). Glazbena šarža bazirana na groove metalu s elementima alternativnog šmeka obogaćena je i blueserskim štimungom "Stvorner", jedne od dvije kompozicije na engleskom (druga je laganiji psihodelični stoner "It will come back"), a bend se tokom svih ovih 34 minute prikazuje vještim katalizatorom eklekticizma u suvremenom obliku s dostatnom injekcijom 'post' prefiksa hardcorea, te alter i nu-metala.
[  ]

Ritam sekcija (bas svira Aleksandar Delić) skladno kontemplira razvoj svake kompozicije dodajući im i ponešto kompleksnosti na račun breakova i uglavnom kolažno sastavljenih aranžmana zahvaljujući potkovanoj svirci gitariste Uroša Đorđevića koji barata dramatičnim prevratima i tehnički dorađenim finesama mimoilazivši u velikom luku standarde, a posebice neke oldschool sheme stremeći daleko više metalcore i math (pa i djent) gabaritima dajući sveukupnost stilskog izraza u kurentno svjetski popularni šlih koji podjednako zagovara i metal i hardcore, a bome se ne može niti osporiti punkerski stav socijalizacije, kao niti sama ideološka potka, te svjetonazor osvještenih ljudi što ne naklapaju trivijalno masne štoseve o pojebanom životu naginjući da iz svega toga naprave samo neku zabavu za pučki auditorij poput nekad obećavajućih izvođača iz drugačijih žanrova koji su se pretvorili u neinventivan mainstream.

Naslovi: 1.Crno belo, 2.Degeneracija, 3.Je li, 4.Bez mozga, 5.Stvorner, 6.It will come back, 7.Suicid, 8.Biser, 9.Kurac

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/06/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Po'vratak kralja

PUNJENA PAPIGA: Po'vratak kralja (2019)

| 09/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Daemon

MAYHEM: Daemon (2019)

| 07/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking

Liam GALLAGHER / EDITORS / MARK LANEGAN BAND: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking (2019)

| 02/12/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Ono bitno o njima

KING UBU: Ono bitno o njima (2019)

| 26/11/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*