home > mjuzik > Tranceclassical

kontakt | search |

MAYA BEISER: Tranceclassical (Innova Recordings, 2016)

Prethodni album "Uncovered" (2014) lijepe violončelistice Maye Beiser meni nije dobro sjeo s obradama rock klasika na previše školski i premiran način. Manjkalo mu je divljine i razbarušenosti, prljavosti i neobuzdanosti r'n'r-a pri čemu se izgubila osnovna poanta pjesama Led Zeppelin, Nirvane, AC/DC... Vidjelo se da nije ona za takve transkripcije odriješitih komada u pratnji Wilcovog bubnjara Glen Kotchea s obzirom da je mirna i staložena u preciznom iščitavanju tonskog pisma što posebice dolazi do izražaja u slučaju ovog novog, jedanaestog joj albuma koji je ponovno selekcija obrada, ali iz vrlo širokog spektra od najklasičnije klasike i tradicijske glazbe sve do, ponovno, rocka. Međutim, ovdje stvari stoje sasvim drugačije...



Kaže da joj je osnovi uzor od malih nogu bila glazba Johanna Sebastiana Bacha kada je sa škripavih ploča svojih roditelja slušala izvedbe njegovih djela koja su je i navela da se počne baviti sviranjem kasnije pohodivši i glazbenu akademiju. I uvijek je svaku glazbu komparirala s Bachom vagajući kreativne vrijednosti, a ovom prilikom se pozabavila i tom osnovnom tehnikom arpeggia na koje se sami po sebi dovlače i kanoni. Ponekad više-manje imaginarni, ali se osjećaju da lebde u zraku, pa je album sasvim jasno odlučila otvoriti njegovom najpoznatijom temom "Orchestral suite no.3 in D major, BWV 1068: II Air (On a G string)" kojoj je dodala i efekt škripave gramofonske ploče. I tada se naoko čini da će ovo biti jedan vrlo fini i ležeran albumčić za slušanje, no vidi, vidi... Ne ide baš sve tako kao što bi se očekivalo.



Teme iz komada u komad postaju sve teže, tehnički zahtjevnije i neobičnije. Jeste da "All vows" Michael Gordona dođe tek kao nastavak uvertire (ustvari je uvod u židovsku molitvu Yom Kipur "Kol Nidrei"), a prava iznenađenja pristižu od vokodirane "Hide and seek" u kojoj elektronskim vokalom imitira paralelno odsvirane gudačke arije dolazeći do tehnički najzapetljanijeg i najduljeg komada "Three parts wisdom" u kome uskače i Glen Kotche kao kompozitor, ali bez bubnjeva protežući višeslojne dionice u vrlo spetljanom konglomeratu kojeg je uistinu teško pratiti. S otprilike sličnim performansima uređena je i Lou Reedova himna "Heroin" gotovo do neprepoznatljivosti, jedino se očituje u lirskoj poveznici, a onda Maya odlazi u psihodelične teritorije ekspresivne "Emunah" Julia Wolfe. Temperament se bitnije opušta u izvedbi "Kol Nidrei" arapsko-američkog kompozitora Mohammed Fairouza gdje Maya pjeva na aramejskom jeziku drevne kantorial stihove. I to praktički više i ne bi bilo nekakvo iznenađenje od albuma jer je u prethodnom dijelu materijala Maya isporučila sijaset čudnovatih kompozitorskih zahvata koji mic-po mic osvajaju teren svojim dovitljivim kreacijama. Naposljetku, sve su one prilagođene za violončelo u solističkom izdanju.



Ali kad iskoči "Hellhound" Davida T. Little-a, inače pjesma bazirana na Robert Johnsovoj "Hellhound on my trail" iz 1937. adaptirana u teškom i glasnom electro-industrial rocku s ritam mašinom, bubnjevima i distorziranim gitarama, neočekivanost ovakve bombastičnosti s naglim preobratom zvuka je ogromna. Niti u ludilu se ne bi pomislilo da uslijed svih ovih čelističkih poduhvata ovdje može zalutati pjesma nalik na čudnovate kombinacije Nine Inch Nails, The Young Gods i Marilyn Manson križanih s Zeppelinima u kojima bi joj i sami velikani ovakvog zvuka pozavidjeli...

Moram priznati da je ovaj puta popravni ispit u kompletu položen. Strasna izvedba svih 9 izabranih obrada je na visokom nivou bez obzira na neke, uvjetno rečeno, dosadnjikave momente s mnogim metodički razloženim nadogradnjama. Unijela se potpuno u priložene transformacije dajući izuzetan predložak za kreiranje novih spoznaja i poduhvata u čelističkom pristupu (zanimljivo, nema ama baš niti jednog staccata!) izmaknuvši se za nekoliko pedalja izvan opsega radara klasicizma. Ne zovu je stoga uzalud avangardom postmodernizma na rubu avanturizma kao što je napisao Boston Globe.

Izuzetno hrabro i iznenađujuće ostvarenje.

Naslovi: 1.Orchestral suite no.3 in D major, BWV 1068: II Air (On a G string), 2.All vows, 3.Hide and seek, 4.Three parts wisdom, 5.Heroin, 6.Emunah, 7.Kol Nidrei, 8.Hellhound, 9.O virtus sapientae

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/08/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Delta

THOT: Delta (2024)

| 19/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Necrotic Biomechanics Immortalitatis

POLTERNGEIST: Necrotic Biomechanics Immortalitatis (2024)

| 19/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Nisi imela dobrih namenov, madame Šwa

MATEJ KRAJNC: Nisi imela dobrih namenov, madame Šwa (2023)

| 18/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: The Mood I'm In

TONY HADLEY: The Mood I'm In (2024)

| 17/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Resurrectionis

THE AMBIENT HERMIT: Resurrectionis (2024)

| 17/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*