Sve rijeđi i rijeđi albumi Kodagain zbog odlaska gitariste Vladimira Ristića - Pekara iliti Spoon Blind Williamsa, a i naravno razdvojenih životnih relacija (Knjaževac - Ljubljana) u ovoj dekadi su došli tek do cifre od 4 komada što je spram ranije aktivnosti od desetak dugosvirajućih izdanja u razdoblju od 2007. do 2010. godine mršavi skor. Nestalo je i onih lucidnih eksperimenata, a već dulje vrijeme se proteže jedna te ista opskurna pop-rock šablona vrlo kratkih pjesama što tek na mahove dosegnu 3 minute.

U tom kontekstu kreativna sposobnost benda nadebelo stagnira i kako god da Čombe lukavo prilagođava svoje vrsne vokalne karakteristike na konto izabranih poetskih radova, u ovome slučaju mahom James Aronhiotea Stevensa i stalnog mu Quentina S.Crispa, tako se nagomilava ta repetativnost klišeja stvarajući racionalni dojam da se sve to odavno čulo i uradilo. Zna se, uz gitarski legato, programirane ritmove potisnute u pozadinu, te harmonije klavijatura i povremene izlete u piano staccata najveće atribute izvlači Čombe vokalnim arijama koje odreda zvuče sladunjavo, no dakako i vrlo strasno, a koji puta i naglašenije emotivno, no sve je to standardni način ne samo njegove interpretacije već i kompletnog Kodagain performansa.



Stoga je uopće teško čak i za revne pratitelje njihovog rada razlučiti i pronaći neku posebnost na ovome albumu, a kao takovima se nekako najboljim pokazuju oni potezi koji su bar malčice van tih standardnih klišeja. Pjesma "The Okavango Delta" (Q.S.Cisp) za koju je napravljen i video spot to zasigurno nije, kao gotovo niti jedna od 9 pjesama po tekstovima J.A.Stevensa, već neke (ne)očekivano drugačije ako se to u njihovom slučaju tako može nazvati. Prije svega to se odnosi na laganicu "Ugasle su crne oči" iz TV filma "Izgubljena sreća" (1976) s finim staccatom, te još dvije na srpskom - "Djuzina pesma - Crn oganj oči su" u šlihu revijalnog evergreena i obrada narodne "Kad mi pišeš mila mati" također popraćena laganim laid-back aranžmanom, dok je u onome standardnom obzoru benda jedina lucidnija "Free of panic" po Čombetovom tekstu s otkačenim vriskovima i veselim ubrzanim vokalima u delay/echo efektu.



Za "La Botella" (J.A.Stevens) je također napravljen spot, no ovakvih pjesama ne samo na ovome albumu, već i u repertoaru Kodagain ima na kile tako da malo toga s ovakvim karakteristikama zadovoljava nešto više osim prosječnosti. Gledajući solo radove sada već bivšeg gitariste Pekara u formatu Spoon Blind Williams ne može se oteti činjenica da sve više i više napreduje u kreacijama intrigantnosti svirke koja nije isplivala takvim sjajem i vještinom na izdanjima Kodagain u vrijeme kada je bio stalni član što je uistinu šteta.

Naslovi: 1.La escalera (James Aronhiota's Stevens), 2.Daughter of the moon (Vladimir Skočajić), 3.How I can said goodbye to you (film Helen), 4.Itsy bitsy fuzzy wuzzy worms (Nursery Rhyme), 5.Ugasle su crne oči (TV film Izgubljena sreća, 1976.), 6.Holiday (Quentin s. Crisp), 7.Everything will be okay when I die (Q.S.Crisp), 8.As I write this (Q.S.Crisp), 9.The Okavango delta (Q.S.Crisp), 10.Djuzina pesma - Crn oganj oči su, 11.Kad mi pišeš mila mati (narodna), 12.Free of panic (Čombe), 13.La Sirena (J.A.Stevens), 14.El Gorrito (J.A.Stevens), 15.La Botella (J.A.Stevens), 16.La Muerte (J.A.Stevens), 17.El Barril (J.A.Stevens), 18.El Arbol (J.A.Stevens), 19.El Catrin (J.A.Stevens), 20.El Valiente (J.A.Stevens), 21.Vampires dance (Čombe)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 25/08/2016