Svemirko se pojavio negdje polovicom 2015 pjesmom Zbogom proleteri! i zagolicao maštu indie poklonika. Bez puno informacija o izvođaču, objavljivanje pjesme činilo se kao dobar potez i pr uvid u nešto veće.

Na žalost na to nešto veće čekali smo godinu i pol. U međuvremenu su bili još i Noćni pokreti, ali i Tajne svemira kojima je najavljen album.



I opet smo od te najave čekali pol godine i konačno dočekali "Vaniliju", debi album Svemirka. U međuvremenu smo i saznali tko stoji iza imena projekta/benda. Marko Vuković je dosad radio i pod pseudonimima Kimekai i Nikonar, a za Svemirko je u planu i bendovska postava.

Spomenute Tajne svemira imaju neki japanski štih, prvenstveno zbog "aaakačke" dionice koja se proteže cijelom pjesmom, i vrlo lako bi se umjesto "svemira" u naslovu moglo naći nešto japansko. Pravu najavu albuma, prije koji tjedan napravila je pjesma Vrati mi se još jedanput. Iako u dosadašnjim singlovima to nisam primjećivao, ova me pjesma podsjetila na zvuk grupe Felt, što gitarom, što vokalom i tada je sve sjelo na svoje mjesto.



Taj, pomalo arhaični, indie zvuk proteže se cijelim albumom. Zanimljiva džingl-džangl gitara daje prepoznatljiv zvuk svim pjesmama, počevši sa Ženom od vanilije, koja vrlo lako može stati uz bok pjesmama s NME C86 kazete. Kroz Na tvom zidu sramežljivo se probijaju melodični sintovi, koji polako preuzimaju primat nad gitarom u drugom dijelu albuma. Tako već na polaganoj instrumentalnoj Intermisiji isti ti synthovi nose pjesmu i u potpunosti izbacuju gitaru, a do kraja albuma slušamo simpatičnu međuigru gitara i sintova, što doprinosi dinamici albuma i izbjegava upadanje u zamku monotonosti.

Iako je Svemirku ovo debi album, Marku Vukoviću to ipak nije prvo izdanje, pa je vjerojatno u toj činjenici moguće tražiti razloge za kompaktnost albuma i dobru raspoređenost pjesama, pri čemu se "Vanilija" sluša u jednom dahu bez pogledavanja na vrijeme i preskakanja pjesama.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 01/02/2017