Drugi album nakon ponovnog okupljanja Dullijeve bande, donosi i ponovljenu postavu benda, što se još nije dogodilo u tridesetogodišnjoj karijeri benda. I dok bi prosječni slušatelj, od sedmog albuma, očekivao "ništa novo" shemu, momci su dobro zapeli i napravili jednu od najboljih, ako ne i najbolju ploču u karijeri.

Iako mi se i povratnički "Do the Beast" činio dostojnim, na "In Spades" čini se da su nadmašili sami sebe. Mračno romantične teme kojih se Dulli ne može riješiti, a vjerojatno ni ne želi, i dalje su u tematici većine pjesama, a njegova opsesija r'n'b zvukovima zapakirana u moćne gitare, ovaj puta nadopunjena je klavijaturama, puhačima i gudačima.



Prema starim Afghan Whigsima gravitiraju moćna rasturačina Arabian Heights, rifična Copernicus, nostalgična Oriole, te himnična, Light as a Feather, u kojoj se Dullijev vokal direktno sukobljava s gitarskim rifom. "Apgrejdani" novi zvuk daju nam u fenomenalnoj Demon in Profile, koja odlično kombinira puhače i klavirske dionice, klavirističkoj baladi I got Lost ili gudačkoj Into the Floor.

Iznad svih tih muzičkih explozija, nadvio se Dullijev hrapav vokal, koji zvuči kao da će se svaki čas raspasti na sastavne komadiće i upravo je nevjerojatno da čovjek može i uživo otpjevati sve to što si je zadao u studiju.

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 15/06/2017