Ako ovako nastavi, beogradski kantautor o kome baš i ne pišemo mnogo na ovim stranicama, dogodine-dvije bi se mogao pridružiti Matej Krajncu, Robertu Pollardu iz Guided By Voices, te Brian Patrick Carrollu (poznatiji kao Buckethead) u klubu 100, kantautorima koji su objavili više od 100 albuma. Sam Buckethead ih ima više od 300! Vjerojatnost da još ima ovako plodnih autora je nezaobilazna. Malo bolji pratitelji sjetiti će se svojevremeno nemušte supergrupe Superheavy s Mick Jaggerom, Dave Stewartom (ex-Eurythmics), Joss Stone i indijskim multiinstrumentalistom A.R.Rahmanom koji je samo u 2009. godini uspio napraviti 100 albuma od njih 400-500-600 koliko ih broji u dosadašnjoj karijeri uglavnom za Bollywoodske filmove kao soundtrack izdanja.

Skromnom Aleku Novaku koji se povremeno potpiše i kao Nowakowsky što me jednom prilikom potpuno zbunilo (album "Nowakowsky" http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=25153 iz 2016.) u dosadašnjem katalogu stoji 'samo' 75 izdanja, a moram primjetiti da se počeo, barem ove godine možda i nenamjerno nadmetati po količini objavljenog materijala i sa samim Krajncem. Alek ih u 2017. do sada ima 23 (10 albuma, 12 EP-ijeva i jedan singl), a Matej ih je nanizao 26. A do konca godine ima još 4 mjeseca. Eh, a da je Alex Cepuš aktivan ko' u prošloj deceniji, i on bi im se pridružio u ovom maratonu, ali ne da mu se više...



Aleka Novaka, vjerujem da ne treba posebno predstavljati što i kako radi. Malo pjeva na engleskom, više na srpskom, okomljuje se na sjebani život i sve što ga takovoga čini, a osobito su mu dragi vlastodršci, guzičari, poltroni, lihvari i prevejane intelektualne protuhe svih vrsta što s demagoškim putrom na glavi pljačkaju i obmanjivaju narod. Ponekad zasvira akustaru gitaru, a u slučaju ovog albuma radi se o slojevitoj glazbi oneman benda u koju su uključeni programirani ritmovi (kojiput i živi bubnjevi), klavijature, bas i uglavnom električna gitara s podosta različitih efekata. Poneke pjesme mu zazvuče poput Elvis Costellovih new-wave faza, neke su blago eksperimentalne, neke odšetaju u pop, a najviše duguju kombinaciji bluesa, rocka i americane sa sofisticiranim punk atributima. No, to ne znači da frlji neke frenetične repeticije riffova i himnične oi!/street punk refrene, daleko od toga. Skuliraniji je neprestano šetajući iz žanra u žanr, no stilski je vrlo ujednačen u svojim zacrtanim gabaritima što mu daje otprilike istu prepoznatljivost jednostavnih shema poput Matej Krajnca ili Dječaka iz vode koji im barem po količini pjesama može parirati kad ne može po broju objavljenih albuma budući da, zna se, na albume umije nakrcati i po 100-tinjak pjesama. Elem, "Bahato, samo bahato!" je kolekcija od 16 pjesama koje su već ranije objavljene ovim redom, ako sam ih sve uspio pravilno pohvatati: "Beton" ("Album u nastajanju", 2015), "Europa is kaputt!" (istoimeni album iz 2016.), "Mačisti iz Pakla" (album "Povratak Aleka Novaka", 2016), "Društvena igra" ("Moj blues", 2016), "Uspavanka za Davida Lyncha" ("Manje je više/ više - manje", EP, 2016), "Zagrevanje" ("Nosorozi - singlica", 2016), "Same rules apply" i "Coldness" ("Same Rules Apply", EP, 2017), "Otvorite!", "Snaporaz" i "Muzej" ("Zaokruživanje, kompilacija br. 2", 2017), "Svako malo" ("Ubrzavanje", EP, 2017), "Radnička klasa vas šalje u Pakao", "Bahato, samo bahato!", "Vox populi - vox Dei!" i "Chip" ("Kompilacija No.3", 2017). 10 njih je također objavio na kompilaciji "Zaokruživanje (noviteti iz 2017. godine - the best of)", tako da se ovdje radi samo o podsjetniku na njegove skladbe koje je okupio za ovu priliku kroz zanimljiv koncept ljudskog licemjerja, prenemaganja i ironičnih individualnih memorija.

Naslovi: 1.Same rules apply, 2.Coldness, 3.Snaporaz, 4.Otvorite!, 5.Muzej, 6.Radnička klasa vas šalje u Pakao, 7.Svako malo, 8.Bahato, samo bahato!, 9.Vox populi - vox Dei!, 10.Chip, 11.Društvena igra, 12.Europa ist kaputt!, 13.Zagrevanje, 14.Beton, 15.Mačisti iz Pakla, 16.Uspavanka za Davida Lyncha

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 28/08/2017