Kao i mnogi drugi glazbenici danas, tako je i Alek Novak (kraća verzija njegovog pravog imena Aleksandar Novaković) jedna od dobro čuvanih tajni regionalne glazbe. Svoje radove dosad je isključivo objavljivao na bandcampu, danas idealno mjesto za početak bilo kojeg glazbenika. Svi su besplatni za download, hvalevrijedan i vrlo čest potez "regionalnih" glazbenika. Naravno, internet je mač s dvije oštrice, jer teško je naći nekog tko će otići baš na vašu stranicu i poslušati vaš snimak. Ako nemaš podršku medija, put do neke šire publike je trnovit i dug. Siguran sam da bi i kod Aleka Novaka put do diskografa i medija bio jako dug, da nije tu onaj koji ipak pokazuje razumijevanje prema takvim izvođačima i objavljuje im radove u fizičkom obliku na cd-u i tako skreće pažnju svima nama na te male dragulje. Naravno govorim o Zdenku Franjiću, dobrom duhu regionalnog rock & rolla i njegovih devijantnih pravaca, koji i dan danas s jednakim žarom to radi, kao i na svojem početku, skoro trideset godina unazad.

Alek Novak je školovan čovjek, ima diplome dva fakulteta (diplomirao na katedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu 2002. godine i na katedri za dramaturgiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu 2004. godine), a doktorirao je 2012. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu s tezom "Stranci kao dramatis personae u srpskoj drami (1734- 1990)". Dobitnik je mnogih nagrada u domeni književnosti i kazališta. I tako se jedan školovan čovjek odluči okušati u glazbi i to s jakim autorskim pečatom. Odmah u glavu, rušeći sve pred sobom, objavio je 18 (osamnaest) albuma i mini albuma u cca godinu i pol. Čestitke svjetskom rekorderu!



Cd je presjek probranih Alekovih radova s njegova dva prva albuma, "Život više ne stanuje ovde" i "A kako bi bilo da...", objavljenih originalno na bandcampu 2012. godine. Jedina iznimka je "Ni reč o tome", snimljena u kolovozu 2013.godine, zastupljena na kompilaciji "Putnik 3" (Slušaj najglasnije). Album je prilično minimalistički odrađen, prisutni su električna gitara i u par pjesama harmonika. Alek je odsvirao i otpjevao sve dionice. Jedan dio pjesama je otpjevan na engleskom, ostatak na srpskom. Engleski je korektno odrađen, ali čuje se da vuče podrijetlo s ovih prostora. Posebna pohvala ide sviranju gitare koja i nosi sve pjesme, a najveće paralele mogu naći u izričaju post punk i no wave scene, znači kraj sedamdesetih i početak osamdesetih godina. Gitara je dominantan instrument, koja s različitim efektima na pedali tvori zvučnu kulisu koji vas drži i nikako da pusti.

Prve dvije pjesme "Život više ne stanuje ovde" i "Pasji život" su punokrvni blues, i po tekstu i po glazbi, kao da poziva Roberta Johnsona da izađe iz groba i pridruži mu se u tihoj revoluciji. Alek svoj bluz svira na električnoj gitari, a s tim pjesme dobijaju jedan taman ugođaj. Tekstualno je genijalan i iskreno opisuje sadašnjost. U nekim pjesmama, poput "A kako bi bilo da..." čujem zvuk Damira Avdića što nije neobično. Električna gitara je jedini instrument, a i tekstovi su slične, socijalne tematike. Novakove pjesme globalno nemaju zaraznu pjevnu melodiju u refrenu, ali tu i usporedba prestaje. Baš zato što Novak nije centarfor tipa Graha, više je onaj cool igrač, fantazist. Njemu je asistencija i razigravanje na prvom mjestu, makar ponekad i zabije gol. Priču zna glazbeno i tekstualno upakirati, a opet je po potrebi i ogoliti. U pjesmama je vidljiva njegova borba protiv crkve i vjere, posebno ove današnje. Društvo koje se srozalo također je opisao prilično britko. Također i (ne)moral običnog čovjeka koji je odustao od borbe za neko sretnije sutra, prihvaćajući ovo predapokaliptično stanje svijesti i društva. Bez nade u sretan završetak.

Gitaristički rifovi koje nas uvode u "Questions" i "Ja sam programiran" su odsvirani kao da je sam Andy Gill bio prisutan na snimanju pjesme i dirigirao orkestrom jednog čovjeka. U nekim pjesmama, kao "So alone together" osjeća se onaj mračni ugođaj Joy Divisiona i Bauhausa. To razdoblje u glazbi je zasigurno puno utjecalo na Novakov glazbeni izričaj. Solo gitara, kao u "Ni reči o tome" ima zvuk koji reže, tanki čelični konac prolazi kroz vas. Neovisno o razini boli tražite još, jer bol koju osjećate je ujedno i ovisnost. To ne znači da je Alek virtuoz na električnoj gitari. On je sasvim prosječan, ali u svojim pjesmama on je car, kralj, alfa i omega. Stefanovski, Page, Satriani ili bilo koji drugi virtuoz ni približno ne bi mogao dobiti onu konfuziju koja vlada u glavi ovog kantautora, mali konstruktivni kaos. Kaos koji ove stihove tako lagano s jedva par harmi pronalazi put do pojedinca u borbi sa svojom boli. Tko je unutra, prepoznati će tu ljepotu. Novak također nije neki pjevač, više recitira, prilično kao i Dječak iz vode. Dječak koristi standardne instrumente prisutne u rock glazbi, no Aleku društvo prati samo električna gitara. Kad bi dodali bubanj, bas i klavijature, mislim da bi nestalo senzibiliteta koji izvire iz ovog genijalca.

Pjesme su mu mali recitali kroničara društva. Kao nekakav unutarnji glas, koji vam rezonira u glavi i opisuje poteze kako vas, tako i vaše okoline. Sa svojim tekstovima, otvoriti će oči i najtvrdokornijima, uopće ne želeći ponuditi riješenje problema. Čovjek je čovjeku vuk, i to onaj najkrvoločniji.

Opisati ovaj debut cd Aleka Novaka kao jedan glazbeni pravac, u ovom slučaju blues bilo bi blasfemično. Posebno blues kakav slušaju slijepo privrženi tom glazbenom pravcu, koji slijedi svoje standardne šablone. Oni ovih 15 pjesama neće shvatiti, niti će im biti iole zanimljive. Najveći poklonici biti će oni koji, uz glazbenike i autore spomente u gornjem dijelu teksta, štuju alternativni pristup i prevrtanje standardnih glazbenih dogmi. Siguran sam da je Novak svoj kantautorski rad prezentirao krajem sedamdesetih bio bi jednako uzbudljiv i provokativan kao i u vrijeme današnjeg socijalnog mamurluka. No, iskreno pitam se koliko će ljudi doći u napast uopće poslušati ovaj glazbeni doktorat.

Ovo remek-djelo je album za moj mikrosvemir. Nadam se da ću imati priliku ovog autora pogledati uživo u nekom malom klubu. Siguran sam da bi u takvom prostoru interpretacija ovih pjesama doživjela vrhunac. Ako i ne, ima dovoljno albuma za poslušati. Ipak je čovjek svjetski rekorder!

Naslovi: 1. Život više ne stanuje ovde, 2. Pasji život, 3. Would you like to be crucified, 4. Drinking no mor, 5. If there is paradise or heaven, 6. questions, 7. So alone together, 8. Ja sam programiran, 9. Svakog dana lazem sebe, 10. A kako bi bilo da..., 11. Nema pljačke, nema krvi, 12. Ni reči o tome, 13. Wolf pack, 14. Ti nisi čovek Božji, 15. Guitars against nazis

ocjena albuma [1-10]: 10

jura // 14/02/2014