Po priloženoj press fotografiji benda moglo bi se zaključiti da su ovo neki zvrkasti momci što piče možebitno otkačene zafrkancije, ali nije tako. Njihova glazba je sve samo ne komična. Strogo je ozbiljna i koncizna, puna ekspresivnih improvizacija i tehničke vještine ukrućivanja minimalizma u progressive sheme koju je izdavač okarakterizirao pojmom post-rocka, međutim ima u njoj daleko više drugačijeg materijala koji se baš i ne mora nužno krstiti tim žanrom. Startali su u Grenoblu 1992. kao peteročlani bend i kroz tih 25 godina karijere su često mijenjali postavu, a i žanrovske karakteristike od početnih hardcore/ noise/ new wave atributa debi albuma "Petits Contes pour Enfants" (1996), preko natruha zvuka 80-ih s reverb efektima drugog albuma "Sillon" (1998) kojeg su promovirali nastupajući s Acid Mother Temple & The Melting Paraiso UFO (a dijelili su pozornicu i s Ulan Bator, Hint, Portobello Bones, Seven Hate, tantrum, Condense, UI, Laddio Bolocko, Cave...). Nakon trećeg albuma "Ostensible?" (2001) su se rasčlanili na formaciju trojca zašavši u ambient, drone i electro vode, te im time završava prva faza karijere. Mirovali su sve do 2007. kada nastavljaju kao trojac, ali s novim gitaristom pripremajući podosta vremena povratnički četvrti album "Le Fantôme de Gustav" što je objelodanjen tek 2011. s novim elementima u glazbi: shoegazeom kojeg su stopili u referentni noise, new wave, ambient, drone i electro s kompleksnim pristupom. I tako do današnjih dana kada im je objavljen ovaj peti album na kome su neke stare karakteristike izgubile prioritet, prije svega ambient, drone i electro, prepustivši vodeće mjesto minimalističkoj strukturi uglavnom instrumentalnih kompozicija u kojima se još uvijek osjete specifikumi noiserske gitare i plesnog akcenta new wavea/ post punka koji katkada zazvuči na disciplinu Talking Heads s math-rock ubodima u matematički koncizno uređenim aranžmanima punim slojevitih nadogradnji s nadosnimljenim dionicama gitara i klavijatura. Vrlo dojmljiv uvodnik "I.a." upravo šiba takvim performansima u dinamičkoj strukturi koja dovodi do zvučnog orgazma. Nastavlja se s prljavim gitarskim legatima koja pomalo zadržavaju shoegaze štimung "Foul" u jednoj od rijeđih vokalnih rola što im dođe kao nužno zlo, ali kompoziciju zato nastavljaju ponovno u redukciji minimalističkih opsega math-rocka igrajući se humpa-cumpa nadogradnjama kakve su im česte na albumu. Uvodnik "All of us" prizove konotacije ranih Sonic Youth spojivši ih s mračnijom post-punk/ new wave atmosferom.



Spomenuti Talking Heads gabariti vrlo dobro se osjećaju u jednoj od najduljih tema "Tom Tombe" kao da je netragom zagubljeni session s albuma "Remain In Light" na kome je sudjelovao Adrian Belew. Ali Owun ne bi bili to što jesu da taj minimalistički hipnotički trans ne pretvore u osebujan noise pojačan dugotrajnim gitarskim struganjima što razvijaju smisao za kombinaciju disonanti i dronea s obilatim reverbima. Od zanimljivije sročenih tehnikalija vrijedi izdvojiti dinamičku "Frost" što repetativno reda sloj po sloj kristalića leda po kojima se komotno može klizati; posljednjih minutu i pol je rasplinuti de-kompozicijski ambient-noise u kome je očito sve zamrznuto nasavljajući tromo i lijeno u "Orange" koja zvuči kao da su gitare odsvirane gudalom. Klasičan noiserski tretman u rocku prikazan je kroz 5 i pol minuta "Post", a završna, najdulja "Raison" opet funkcionira kao da su umjesto gitare korištene cimbule. Ne bi čudilo da je staccato lupkanje po žicama izvedeno palicama...

Vokalizacije su duboko potisnute i prigušene. O čemu se točno zbori teško je proniknuti pa većina toga djeluje poput semantičkog efekta, ali kakav god da jeste njihov smisao, glazbeno i stilski je vrlo ujednačeno i balansirano u osebujnom zvukovlju kojime itekako obogaćuju post/math-rock podarivši mu i plesne konotacije.

Naslovi: 1.I.a., 2.Foul, 3.All of us, 4.Tom Tombe, 5.Araignée, 6.Frost, 7.Orange, 8.Post, 9.Raison

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 08/09/2017