home > mjuzik > 103ka

kontakt | search |

ФОНИЈА: 103ka (Балкан Велики, 2017)

Nisam se prevario. Skopski trojac Fonija (Фонија) je napravio pravi dance-rock album s post-punk, a donekle i post-hardcore elementima koji su izašli iz njihovih metamorfoza tražeći se u retro ostavštinavama na koje danas mnogi pridavaju puno više pažnje nego li u kurentnom razdoblju kada je dotična scena ustvari i postojala.

Pogledajmo ovako: sjećate li se ijednog makedonskog benda u vrijeme velike popularnosti Leb i Sol s konca 70-ih i početka 80-ih? Nove generacije nemaju pojma o bendovima Patika ili Cilinder kojih se ja sjećam jako dobro, a bilo je tu još bendova koji su bili new-wave/post-punk orijentacije, samo su se u medijima dobivali na kapaljku. Tada, tih ranih 80-ih je to bio svjetski trend da se ukalupe čvrste, britke, uglavnom plesne kompozicije u jednostavan ritam koji je agresiju punka zamjenio diskoidnom zarazom za alternativno uho pa su se rodili Joy Division, Public Image Ltd., Gang Of Four, The Pop Group, Wire, The Fall, R.E.M., Husker Du, Mission Of Burma, pa The Cure, Siouxsie And The Banshees, Echo And The Bunnymen, Bauhaus, Adam And The Ants i tako redom da ne nastavljam dobro znani serijal post-punk izvođača od kojih je ama baš svaki sam po sebi specifičan jer ne nalikuje na niti jedan drugi. A paralelno s time se rodio i new-romantics, nježnija varijanta post-punka na komercijalniji način (Ultravox, Visage, Duran Duran, Classix Nouveaux, A Flock Of Seagulls, Talk Talk, Depeche Mode, New Order, Pet Shop Boys…)

Retro trend u 21. stoljeću je mahom pokupio samo neke osnovne reference tog vrlo kultnog žanra iznjedrivši između ostalog ogromni uspjeh Franz Ferdinanda, Block Party, Interpol, Editors, Beta Band, Radio 4, LCD Soundsystem… ali ruku na srce, svi ti novi post-punk/ dance-rock/ indie izvođači opaljeni eklekticizmom nisu niti do koljena svojim uzorima isto kao niti što Robert Mareković (ex-Fantomi) nikad ne može postati Elvis Presley ma koliko god da ga se trudio imitirati.



U post-punku, uostalom kao i u svakom žanru važna je prepoznatljivost i autorska legitimnost kakvu je u rocku imao Bowie prošaravši gotovo po svim žanrovima, pa čak i po metalu i hard-rocku koji u njegovoj struci uopće nisu neupitni (faza Tin Machine i rani albumi iz 70-ih), no ovi Makedonci na svome novom albumu zvuče kao najzreliji pop-punkeri koji su sve to već odavno proživjeli, ali, dakako, fali im jedna stvar koja je pečatila cijelu scenu: posebnost s kojom bi se odmaknuli od klišeja. Jer njihov slučaj je linearnost koja se toliko i ne osjeti u uvodnoj pjesmi "Ovoj den" koja bi se kao i laganija, umjerenog tempa "Vreminija" mogla mirne duše naći na prvom Boa albumu i "Odbrani i poslednji dani" Idola zbog miš-maš odnosa post-punka i new-romanticsa, a i vrlo upečatljivih stihova duboko uronjenih u socio-politički angažman. "Ulici bez ime" je već donekle post-hardcore/punk u stilu Fugazi gdje sve više i više dolazi do izražaja melodična tehnika bas gitariste Darka Fotinovskog što se posebice izdvaja u "Robot ili dete" koju bi bez ikakvih presedana potpisali Peter Hook, Damir Košpić (prvi bas gitarist benda Boa) i pokojni Mick Karn (ex-Japan). Šteta što ovakvih izleta na ovih 25 minuta nema više: ostatak materijala je čisti retro poput Nežnog Dalibora kojeg mnogi gotive, a i bolje je tako nego da padaju na štoseve Pipsa, Van Gogha, Thompsona, Psihomoda i sličnih kopiratora koji nemaju niti jedan hit s originalnim melodijski autorskim pečatom. Lako je napraviti prepjev na neku poznatu kompoziciju. Skineš akorde, ubaciš neki svoj tekst i to je to.

"Mojot pekol", "Tuka si", nova verzija "Izlezi" i umjerenog tempa "Bez kompas" su pristojne pop-punk pjesme, sve odreda ispjevane na makedonskom, ali benavo je da nisu barem kao naslovi ispisani ćirilicom. Čini mi se da nova generacija naše najužnije slavenske nacije čvrsto želi postati dio EU, a odbacivanje autohtonog pisma valjda stoji u toj špranci da sve zemlje-članice trebaju imati isto pismo jerbo Švabe, Nizozemci, Belgijanci, Francuzi i ini germano-romani/ latini umiju samo čitati latinicu. Fala Bogu, nije nestao jezik i drago mi je zbog toga.

"Bpeмнија"

'Имамe сè што caкамe,
a ништо, ништо немаме,
и нико да ме научи
да преживувамo порази
'

Našim južnim slavenskim susjedima s preko dvije-tri-četiri granice samo jedna poruka - pišite i na internetu ćirilicom. To je vaše pismo, vaš jezik, vaša bogata kultura i obrazovanje. Nitko vam zbog toga neće ništa zamjeriti. Oni koji ne poznaju vaš jezik i pismo, neka nauče. EU kaže da su jezici svih naroda dobrodošli, nigdje ne stoji da se striktno mora pisati latinicom. Zadržite svoje prepoznatljivo obilježje Фонија, a ne Fonija. Sve drugo je OK. Treba se držati svoje kulture.

Još samo za kraj: ovih 25 minuta je snimljeno uživo u Kanal 103 radio 14.05.2017. da se ne pitate odakle ovakav naziv albuma.

Naslovi: 1.Ovoj den, 2.Vreminja, 3.Ulici bez ime, 4.Bez kompas, 5.Robot ili dete, 6.Izlezi, 7.Tuka si, 8.Mojot pekol

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 08/12/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: 103ka
  • Параноја (2008)
  • Петар Пан Синдром (2010)
  • Зелен, сончев ден (2012)
  • Мојот Пекол (2013)
  • Магла (Сплит со Culture Development), EP (2014)
  • … без име (2015)
  • Човек oд стакло, EP (2016)
  • Мислев, EP (2017)
  • 103ka (2017)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*