Kako ih sa zvaničnim, cjelovitim albumom nije bilo jako dugo (zadnji bješe "The Power of Pesimism" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=24086 2016.), naravno ne treba zaboraviti niti odlične frakcijske projekte Terror Couple i Language.Sex.Violence (album "Posrnule himne" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28243 2018.), logično jest da su se ove niške EBM industrial DADAwave legende znatno izmjenile. Ne samo stilski, već i personalno: umro im je dugogodišnji gitarist Vladimir Popović Pop, a kao omladinsko, porodično pojačanje na njegovo mjesto je došao Vasilije, sin Peđe i Katarine Živanović.

Ne treba nametati neku očekivanu opskurnost zbog komadanja postave, ionako su kao Figurative Theatre dovoljno dokazali najavnim singlovima "Smrt svetu" (2024) i "Dah oluje/ Shadows Dance" koji su uvršteni na ovaj album. Prvonavedeni singl je ujedno bio i posljednje ostvarenje s pokojnim Vladom Popom, a sva tri se drastično razlikuju, to jest, pokazuju onu njihovu staru narav da nisu skloni nikakvom 'peglanju', repeticijama i reciklažama. Ono što su uradili ranije i kako su radili, to ne ponavljaju.







Stoga sam album počevši od jezovitog omota koji je praktički nastavak omotnice prethodnog maksi singla "Dah oluje" s tvorničkim dimnjacima pretvorio se u katastrofalno morbidno okruženje industrijske propasti, zagađenja, najgoreg sumraka nekog vrlo bliskog SF horrora s razrušenim zgradama iz kojih samo čekate da iskoče deformirana bića što su nekoć bili ljudi, njihovi kućni ljubimci, a bome i ostala pripadajuća stvorenja što dijele suživot s urbanom civilizacijom. Naprotiv, omot djeluje poput Černobila 1985., ali unatoč svemu, dimnjaci su i dalje aktivni, a mogući preživjeli su, vjerojatno u skloništima ispod zemlje. Naslovna tema "Dystopian soundtrack" idealno otvara ovo zdanje i teško da bi se mogao 'od prve' prepoznati autor, a to i jest draž ovog benda. Plesni, razmrdani akcent pun nerazgovjetnih šaputavih, ali prijetećih vokalnih samplova i mutno 'strugajućih' efekata prije bi asocirao na zadnji Cabaret Voltaire album "Shadow of Fear" (2020) pokojnog Richard H. Kirka, i to onu uvodnu stranu neobičnih zavrzlama. "Silos Jedan" i "Silos DVA" (ne asocira li na Clock DVA?) su uzajamno povezani, ali numerološki razdvojeni komadi: prvi je kompleksno tretiran ambijentalni EBM/ progressive techno s razbarušenim melodijskim minijaturama, a drugi rasplesani IDM tvrdih bas linija koje bi se mogle razvući unedogled. Obje idealno 'sjedaju' za DJ miks kao zajednički singl. No između njih je uvrštena "Ti i ja u nekom svom svetu", veoma lijepa i romantična synth-pop plesnjača, kombinacija Kraftwerk, The Human League, OMD i gomile retro autora (Hot Chip, Hurts, La Roux i slične plagijatorske kompanije) kratkog teksta 'danas sam luda, pozovi me sutra/ ti i ja u nekom svom svetu' koji nije otpjevan (!) nego je popraćen citatom na bandcampu. Pomislilo bi se da je to lirika. Nije. Hipoteza jest da se audijenciji nameće da sami konfiguriraju ove stihove kako god žele, te je još jedan pop adut pogodan za radio eter, najave emisija, špice, foršpane, reklame.



Drugi dio albuma otvara tmurna instrumentalka "Ekran je laž" što po dinamičkoj građi disonantnih synth harmonija i teškog, potmulog ritma dovlači glorificirane doom/ gothic ekspresije u industrial, komotno se može zamisliti u izvedbi metal benda, recimo Paradise Lost, a druga hipoteza jest da bi inspiracija bila sve ovo razlaureno stanje u Srbiji, demonstracije i Vučićeve manipulacije sa složnim narodom koji ga je spreman linčovati. Ne treba zaboraviti da su u onome spomenutom projektu Terror Couple imali dvije pjesme "I'll never vote in Serbia again" objavljene samo 40-ak dana kasnije (album "Revolt 2024") nakon one tragedije u Novom Sadu kada se 01/11/2024 srušila nadstrešnica na željezničkom kolodvoru i usmrtila 16 ljudi. Stoga je jasno da su Figurative Theatre i dalje čvrsto angažiran i sofisticiran bend.

"Jaka krivina ft. Psiho from Zero Two" je sasvim sigurno, najneočekivanija numera s gostovanjem vokaliste Nikole Jovanovića iz niškog d'n'b/ metal/ experimental benda Zero Two što se odvalio na pravi balkanski zvrk hip-hopa i turbo folka inscenirajući karakterističnu poetsko-socijalnu komediju u obilatim rimama, taman za žurke 'htela bi med i mleko od života draga moja, ali džaba kada ti je platno puno teških boja'. Ovo je uistinu iznenađenje. Vjerujemo da se ovo već uvelike vrti na srpskim radio stanicama i pušta po klubovima, reči ćemo moderni remake "Ko to tamo peva", 21. stoljeće. Dečki su žene, žene su muškarci, sve je zagađeno, nema vedrog vazduha, ali tamo negdje ispod zemlje se jako dobro zabavlja, ko' u čuvenom, ali prerano zaboravljenom filmu "Podzemlje" (1995.) Emira Kusturice. Ova pjesma je još jedan nesumnjiv hit. Do konca albuma su još dvije odlične teme "Od boljeg ka gorem", sneno-vozeći electro/acid pun staccata kao da ih je odsvirao Ralf Hutter na LSD-u i "Suffering of wild", najmračnija doom tema nakrcana synth disonantama (slobodno je mogu svirati doom metal bendovi), a album završava sasvim opravdano, prvi singl "Smrt svetu".

Genijalnost i kreativnost porodice Živanović & Figurative Theater bi usporedili s pokojnim Vraneševićima, Peđom i Batom: svaka pjesma je duboka i angažirana zafrkancija puna slobodnih eksperimenata uz obilje kurentnih trendova, ništa se ne prepušta slučaju jer uvijek postoji koncept, kako reče Peđa Veliki Vranešević. Peđa Živanović mu je, htio ili ne, imenom pravi nasljednik, total u alternativi s pop ubodima u mainstreamu.

Naslovi: 1.Dystopian soundtrack, 2.Dah oluje, 3.Silos Jedan, 4.Ti i ja u nekom svom svetu, 5.Silos DVA, 6.Ekran je laž, 7.ShadowDance, 8.Jaka krivina ft. Psiho from Zero Two, 9.Od boljeg ka gorem, 10.Surfering of the wold, 11.Smrt svetu

ocjena albuma [1-10]: 10

čićo i mićo // 20/10/2025