Malo je teže povjerovati da je u pandemijskoj 2020. godini netko izuzev apsolutnog kralja s ovih prostora Matej Krajnca uspio snimiti i objaviti živi album jer se dobro zna, a i na prste se mogu pobrojati koncerti koji su održani u Lijepoj našoj nakon cirka sredine mjeseca ožujka. Sve ono što je bilo prije pripada sjetnoj i nostalgičnoj prošlosti... U ono vrlo kratko vrijeme tijekom godišnjih odmora 2020. kad se ionako od cirka konca lipnja pa sve do početka rujna gotovo svake sezone ništa ne dešava po pitanju koncerata izuzev tu i tamo ponekog inozemnog gostovanja, a baš u to vrijeme se svima činilo da nas je Covid-19 napustio, ipak su održane neke svirke, no iskreno govoreći, pojma nisam imao da se održao Monteparadiso Hardcore Punk festival u Puli i to 28. po redu. Najavljen jest bio kao dvodnevno druženje, no šta je od toga bilo nisam saznao. Dakako, malo tko je imao informaciju o tome jer se zbog poznatih razloga nije u marketinškom i propagandnom pogledu išlo u širinu s obzirom da je u opticaju bilo samo mogućih 250 karata, a interesenata za festival u Rojcu redovito ima po nekoliko stotina, ako ne i tisućice. Organizatori su dobro promislili i naposljetku sabili festival u samo jedan dan, subotu 12. rujna s 10 bendova, svirka je počela u 16.30, a okončala taman prije pola noći. Kako je bilo, nigdje nisam čitao i saznao, no po ovome snimku zagrebačkih Accident može se zaključiti da je ponovno bilo odlično unatoč siromašnom broju audijencije. Accident se ovdje pojavio u novoj postavi kao trojac: Edi koji je ranije bio frontmen sjeo je za bubnjeve, basist Bart je po prvi puta preuzeo njegova vokalna zaduženja, a Lea je i dalje ostala na gitari i vokalu. Primjećujete, nedostaje bubnjar Adžo koji je sjajno odlupao onaj urnebesni album "Accident" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=25665 objavljen koncem 2016., a iznosio je svega 15 minuta (na Terapiji dobio 9/10). Ovdje su dobili čak 25 minuta i sprašili tur sumnjičavcima i nevjernim Tomama da s ovakvim rošadama u postavi nisu kadra vratiti punoću elana žestokog hardcore punka kakvog su šibali po zagrebačkim klubovima prije par godina stvarajući šutku, poganje i opći metež u publici što i jeste osnovni kredibilitet Accidenta u direktnom feedbacku s publikom, no nakon Leinog odsustva i privremenog hiatusa benda, sav taj adrenalinski pogon kemije koji kola između njih ovdje je ponovno dosegao kompresirani maksimum u kome nije smjelo biti niti najmanje greške.



Maksimalno su se uvježbali, rekao bio 100% profesionalno kao da su u najmanju ruku Exploited iz 80-ih kada su išli na turneje, a onda se zna šta tu sve ide. Naoko, mnogima se hardcore punk, kao i ekstremni oblici metala čine bezglavim jurišanjima na obaranje svjetskih rekorda u postizanju BPM-ova što ima mnogo istine u tome, a s druge strane intelektualna klatež koja ionako ne razlikuje proton od feferona smatra da su to sve nekakvi narkići, pijanci, protuhe, junkoze i nepotrebna gamad koja kvari djecu i vrli kršćansko-religiozni segment ekumene. Jednom mi je moj kolega s posla, običan šofer kočijaš kad je na radiju u vlastitom službenom kombiju čuo pjesmu St!lnessa "Katarza" s refrenom 'malo nas je, al smo govna, a svi dobro znaju da govna isplivaju' počeo držati prodike da takvu bagru i šljam treba uništiti jer ne zna ništ' pametno pjevati. I takve radio stanice koje puštaju takvu mjuzu više nikad neće slušati. Rekoh mu, kolega, niti ne trebaš. Imaš radio stanica koje ulaze u tvoj svjetonazor lijepih šlagera, ovo je novi bend (bila je 2009.), a ti mu ne daš priliku i mogu si samo zamisliti kako će tvoji klinci percipirati okolinu uz tebe, takvog oca koji se zgražava na ovakvu mjuzu i tekst jer si konzerva. Kaaaj? Ja sam konzervativan? Imam auto, stan, službeni kombi, a ti voziš bicikl...

Činjenica jest da nesvijesni konzervativci što smatraju da su modernih shvaćanja u svakom sistemu najbolje prolaze samo isključivo zbog totalnog urona u općeniti svjetonazor bez ikakve sklonosti ka radikalnim preokretima, njih ionako ne zanimaju revolucije. To su oni što stoje u prvim redovima mišljenja da se konačno treba 'nešto promijeniti', a to je prvenstveno njihov osobni mjesečni dohodak. Ja bi im za tu promjenu snizio plaću za 40 % pa da osjete što znači 'govna' i to kapitalistička. Ne možeš sitom, napucanom s penezima od debele plaće pojasniti tegobu šljakera koji na posao svaki dan dolazi biciklom jer automobil nema i ne želi ga iz pun qrc razloga.

Jasno je da Accident stoje u ovakvom kontekstu hardcore-punk svjetonazora uvjereni da svojom poetikom i glazbom mijenjaju svijet, da im je bend idealan ispušni ventil, a ne poput gitariste jednog jako popularnog zagrebčkog punk benda koji me jednom prilikom napao da sam napisao kako su oni angažirani socio-politički bend jer , kako mi reče, nisu, oni su punk bend koji živi za cure i pijaču, heeeeej... Nisam mogao vjerovati. Dečec, sviraš u popularnom punk bendu, a nemaš pojma o čemu ti frontmen pjeva? Sviraš samo da te vide cure? Koja je to kretenarija od zrele mladosti...



Accident su fantastično otprašili svoju misiju na Monteparadisu: uvodna "For free" o pomfriju je borba protiv brze hrane, "Zatvor" bez greške evocira prvi album "Punk Rock Shock" poput Abergaza u najboljoj kondiciji, dakako Lea najveći dio odradi na gitari s odlično uglavljenim solažama, a onda dođu nove, do sada neobljavljene "Wdkyymys" i "Guttervile" u urnebesnim tempovima što znači da se priprema novi materijal. Obje pjesme su taman u katastrofičnom izdanju kakvo i treba za prikaz razjebane Hrvatske, ti majke Lea u ovoj drugonavedenoj fila nevjerojatan solo od 1.46 do 1.58, ko' Mitch Harris iz Napalm Death. Klasik "Victim" je nevjerojatno odrađen s duet vokalima; na debiju "Punk Rock Shock" je bio simpatična uvodna tromija pjesma, no ovdje je fantastično odsvirana po čemu se najbolje dočarava energija Accidenta i njihovog napretka od 2015. naovamo. Čak mi se i vokali Barta doimaju boljim od Edija... obrada starih švedskih Avskum "Stvar je u tom" (Vem har gett dom rätte) je nevjerojatna punk-hardcore fantazija od samo 1 minute, "Break the law" od nepune 2 minute ubjedljivi hit kojeg se čak niti ne može na prvi pogled razdvojiti od naredne "Demant" koja, istini za volju, ima nekoliko usporenijih dionica, ali svirka je, te vokalna izvedba, braćo i sestre punkeri i hardcoreaši, koliko god da nas ima u Hrvatskoj i ex-Yu regiji, te cijelom svijetu jednostavno fantastična, a to se prilikom koncerta možda i nije osjetilo, no zahvaljujući sačuvanom snimku fino se referira na činjenicu da su strahovito napredovali, barem od mojih posljednjih susreta s njima po Attacku i Route 66, a to bješe prije par sretnih sezona. Finiš sa "Survival", "Greed" i "Brza smrt" je odvaljen furiozno, a gotovo svaku pjesmu je Lea posvetila ili poklonila nekome od prisutne malobrojne audijencije.

Ovdje je Accident bio fokusiran da pravilno odsvira svoje pjesme, čim bolje, čak i bolje nego na vlastitim probama koje nisu imali možda nekoliko godina iznjedrivši zreli post/hardcore-punk koji puno toga ima i s prošlošću, a i sa sadašnjošću. U tih 25 minuta Accident su se glazbom, energijom, sitnom zafrkancijom, ali i maksimalnom ozbiljnošću prikazali kao veliki bend koji je otprilike s Exploited stajališta došao u poziciju da stubokom mijenja načela i stvara svoju percepciju i aspekte svjetonazora.

Naslovi: 1.For free, 2.Zatvor, 3.Wdkymys, 4.Guttervile, 5.Victim, 6.Stvar je u tom (Avskum cover), 7.Break the law, 8.Demant, 9.Survival, 10.Greed, 11.Brza smrt

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 05/01/2021