Originalno oformljeni pod imenom Talvikkuu (zimski mjesec) 2005. u selu Hausjärvi od nešto manje 2 tisuće stanovnika (općina Kanta-Häme ima oko 8 i pol tisuća žitelja) na jugu Finske, nekih 70-80 km sjeverno od Helsinkija, ovaj bend se 2013. preimenovao u Havukruunu (četinar, četinjača, crnogorica) i počeo s diskografskim radom. Prva dva dema, jedan EP i dva singla su realizirali u d.i.y. izdanju, a onda su postali dio male finske black metal etikete Naturmacht Productions iz Lautiosaarija koja ima 40-ak izvođača, mahom iz Europe, između ostalog riječki Old Night (album "Pale Cold Irrelevance", 2017. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=26791) i slovenski Inexistenz, te nekoliko bendova iz USA, Kanade, Argentine, Australije, Novog Zelanda i Indonezije. Ništa ne bi bilo neobično kada se govori o viking, pagan ili power metal bendovima pronaći komercijalnu crtu, pogotovo u shoegaze, thrash, hip-hop, metalcore ili nu metalu, no reći za jedan black metal tako nešto podvlači ozbiljan paradoks izuzev ako nije poput Alcest križan sa spomenutim shoegazom. Ali, kako god, ova finska četvorka ima profinjeni šmek da u black metal gabarite utkaju dobru dozu komercijalne, točnije, melodične privlačnosti koja svakoj od ovih 8 pjesama donosi poseban okus. To se očitava obično u instrumentalističkim dionicama što su mahom u standardnim aranžmanima predviđene kao solo izleti u kojima gitaristi znaju skidati skale, oktave i bauljati po 'catchy' terenima napadajući sve moguće 'guitar hero' konkurente, no ova dva gitarista - Bootleg-Henka i Stefan koji je uz to vokalist, te svira i synth imaju svoje originalne pristupe aranžmanskim zahvatima da ne mora nužno melodičnost dolaziti na takvim pozicijama. Njihove kompozicije kreću s različitih krojeva vršeći kojekakve rošade prateći samu hegemoniju unutar postave s bubnjarom Kostajainenom i basistom Sinsalom često naglašujući i ambijentalni doživljaj, te revno reducirajući ili dodajući one elemente koje smatraju svrsishodnima u dotičnim trenucima, tako da primjerice iz besomučnih blastbeatova odu u čisti plesni 4/4 takt, zarolaju himnične refrene, odu u klasične heavy zavijutke sve do krajnih granica mainstreama poput Iron Maiden ili se nakite narodnom glazbom, ali isključivo na finskom jeziku.



Prethodna dva studijska albuma najvećim dijelom su pokazivala mentalitet Bathoryja i nisu bila ovoliko širokih aranžmanskih remonta; krivo bi se pomislilo da su to kompleksni poduhvati, naprotiv, njihova kompozicijska sposobnost spontano jezdi od trenutka do trenutka, primjerice naslovni uvodnik "Uinous syömein sota" počinje grlenim zborskim arijama poput neke tradicionalne narodne pjesme iz šumskog krajolika, nastavlja urnebesnim rešetanjem s poprilično melodičnog gitarskog rada, galopirajuće se giba u strofama koje Stefan protežira urlicima, a ne growlom, središnji dio ulazi u mid-tempo s popratnim efektima na synthovima, a onda pristiže taj melodičan i plesni 4/4 takt u kojima se vokali pretvaraju u grleni 'clean'. "Kunnes varjot saa" odmah u vatru baca blastbeatove s melodičnim gitarama i ponovno zborskim arijama, središnji dio harmonijama usporava ritam s dodacima šumskih zvukova, "Ja viimein on yö" osim što je u prve 2 minute najagresivnija, iznenada ulazi u kraći akustičan ambijent nastavljajući kroz uvodnu šaržu fijuka vjetra i hladnoće "Pohjolan tytär" s ponovno širokim aranžmanskim defilejima što iz galopa skreću u umjereni ritam, dok će "Kuin öinen meri" svakome biti veliko iznenađenje akustičnim staccato uvodom, šumovima i synthovima, kao i najkraća "Jumalten hämär" obrednim ambijentalijama s vrsno konciznom svirkom, a svakako najveće iznenađenje jest završna "Tähti-yö ja hevoiset" čijih je više od pola duljine satkano od ambijentalnih synthova. Inače iznosi 8 i pol minuta. Ovo jest black metal koji pokazuje mnogo raznolikosti u kolažnim igrama referirajući se djelomice na pagan i viking tradiciji, osobito u lirici koja jest i najkrhkiji segment ovog albuma tematski se provlačeći kroz smjesu fabule života nakon ratovanja o hladnim jutrima, mračnim šumama, neizvjesnim noćima, grobnicama, živim i mrtvim herojima, tugi, ponosu, elem o gordim, ma uobičajenim dispozicijama za ovakvu vrstu junačkog i epskog metala tvoreći plitak rakurs poput stvaranja nekakvih novih legendi i mitova. Ako vam je dosta onih borbenih priča Korpiklaani i finske (a i cjelokupne skandinavske) metal ekipe, u ovim stihovima se, na žalost, neće pronaći ništa boljeg i drugačijeg, ali su im zato glazbeni i svirački performansi itekako zanimljivi, a na momente i jedinstveni proširujući vlastite resurse i profinjeni osjećaj s hrabrim eksperimentima kojima su umnogome obogatili svoju stilizaciju, a samim time i finsku black metal scenu dobivši na sasvim zasluženom hypeu poput bendova Misþyrming i Mgła.

Naslovi: 1.Uinuos syömein sota, 2.Kunnes varjot saa, 3.Ja viimein on yö, 4.Pohjolan tytär, 5.Kuin öinen meri, 6.Jumalten hämär, 7.Vähiin päivät käy, 8.Tähti-yö ja hevoiset

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 11/01/2021