home > mjuzik > Live at the Rainbow February 1977

kontakt | search |

ULTRAVOX: Live at the Rainbow February 1977 (Island/ UMC, 2021)

Malo je znano čak i dobrim poznavateljima ranog stvarateljskog opusa Ultravoxa kada su nosili ime Ultravox! s frontmenom John Foxxom (pravim imenom Dennis Leigh) koji ih je osnovao još 1974. kao Tiger Lily, a napustio nakon koncerta u San Franciscu u ožujku 1979. da su imali gomile pjesama koje su izvodili na koncertima, ali ih nikada nisu studijski snimili. Još davno je tu činjenicu objasnio bubnjar Warren Cann: 'bilo je mnogo razloga zbog kojih smo u doba rada s Foxxom, a i nakon njegovog nakon odlaska odlučili da ne nastavimo s tim pjesmama; u osnovi smo ih razvijali svirajući ih uživo tu i tamo, neke više od drugih, neke smo čak i snimili, ali dalje nisu otišle jer nisu bile kompletno završene budući da smo imali drugih pjesama zbog koji smo bili daleko više uzbuđeni i za koje smo smatrali da su reprezentativnije u smjeru kamo se bend tada kretao. Možda bi se jednog dana neke od njih mogle retrospektivno sakupiti za stare fanove, ali da budemo pošteni, one osim snažne znatiželjne vrijednosti, za nas kao bend nisu imale dovoljno privlačnosti i mislim da smo donijeli ispravne odluke. Osim nekoliko maglovitih pjesama, gomilu njih se još uvijek vrlo dobro sjećam'.
[  ]

A da je odlazak John Foxxa jedan od većih pehova, kikseva i nesmotrenih poteza u rock povijesti svjedoči daljnji izuzetno uspješan razvoj karijere Ultravoxa bez uskličnika (!), te sporadično solidan komercijalan uzlet Foxxove početne solo karijere s prva 3-4 albuma kojima se ipak nije mogao približiti itekako zavidnim tiražima njegovih bivših kolega kada su se mjesec dana nakon njegovog odlaska uortačili s Midge Ure-om koji je tada bio gitarist na turneji Thin Lizzy i donio im enormnu svjetsku popularnost albumom i singlovima s megatiražnog "Vienna" (1980, UK no.3). Istom mjerom se može reći i za odlaske Syd Barretta iz Pink Floyd, Brian Enoa iz Roxy Music, Derek Forbesa iz Simple Minds ili Ian Craig Marsha i Martyn Warea iz The Human League koji su 1980. čak i ismijavali Philip Oakeya kada je umjesto njih pozvao Joanne Catherall i Susan Ann Sulley šireći po medijima priču da je bend spao na Oakeya i dvije 'dancing girls', te da nikad neće ostvariti ništa značajno.
[ Ultravox! - Shears, Cross, Foxx, Cann, Currie ]

Ultravox! - Shears, Cross, Foxx, Cann, Currie   © 1977

Foxx koji je bio značajno pod utjecajima književnog rada James Graham Ballarda, posebice post-apokaliptičnog koncepta o raspadu društvenih zajednica s mnogo kontraverzi, fetišizma i okupiranosti u 'erosu, thanatosu, mass medijima i opasnoj tehnologiji' pisao je lirske teme nadahnute kolapsom i futurističkim distopijama pjevajući čvrste rockerske intonacije uronjene u snažnu spregu punka, glam rocka i sirovih garažnih zvukova tadašnje postave u kojoj su osim njega i spomenutog Canna bili još Billy Currie (klavijature, violina), Chris Cross (bas), elem standardna postava kasnijih Ultravox s punk gitaristom Stevie Shearsom koji je vrlo brzo napustio bend (nakon drugog albuma "Ha!-Ha!-Ha!", 1977) i gotovo se zagubio sredinom 80-ih svirajući po manje značajnim new-wave/ gothic/ electro bendovima. Stoga je ovaj zapis izvučen iz katakombi nedodirljive arhive itekako vrijedan dokumentaristički prikaz (navodi se da je koncert održan 22.II 1977.) benda taman uoči izlaska debi albuma "Ultravox!" 25.II 1977. kada još nisu znali točno što stilski mogu, kratak, ali sjajan pregled dotadašnjeg rada u kome se osjeti sva njihova punk (i proto-punk) eksplozija koju su kovali u protekle 3 godine. Također je nevjerojatno da se odjednom iskopao i video zapis, pobogu, pa zašto se ovo 44 godine sakrivalo? Ako malo bolje promotrite scenski nastup John Foxxa uočiti će te koliko toga je Bono Vox 'maznuo' od njega, čak i sličnost s pseudonimom i imenom benda - Bono Vox & U2 = John Foxx & U-vox...



Cannovi bubnjarski galopi uvodne pjesme "I came back here to meet you", do ovog momenta nikada nisu bili objavljeni, kao i "I won't play your game", te "TV orphans", dok je "Modern love" prvotno predviđena kao promo singl (nikad objavljen) svoje prvo izdanje dobila na reizdanju debija 2006. godine. Već na te 4 pjesme se uočava njihova punk energija koju su, na žalost mnogih, u velikom luku zaobišli na debi albumu upustivši se u istraživanje new-wave/ post-punk terena. Gitarske riff obligacije sa Currievim klavijaturama uvelike prizivaju 13th Floor Elevators i garažnu scenu s konca 60-ih i početka 70-ih križancem backbeata i r'n'r-punka, dok su pjesme izdane na debi albumu otprilike sličnih referenci, no u njima se već osjeća da bend stilski traži 'pop' privlačnost poput isprekidanog tempa "Slip away" inspirirane ranim Roxy Music, "Wide boy" koja je već mekša glam-rock pjesma u rangu Bowievih tema. Glavna pjesma koja im je ubacivala r'n'r, pa i rockabilly-punk injekciju "Sat'day night in the city of the dead" je podebljana galopima i usnom harmonikom, a predzadnja "The wild, the beautiful & damned" unatoč jakoj melodičnosti i teatralnoj Foxxovoj vokalnoj izvedbi s Currievim violinskim improvizacijama je ipak znatni pad energije. Jedini singl s debija bio je "Dangerous rhythm", taman napenalen 4.II 1977. završava ovaj snimak i prikazuje jedno sasvim drugačije lice koje će se odraziti kroz buduću new-romantics epohu. Reklo bi se, ovo je čak bilo i prerano za godinu kada je punk bio no.1 stil jer im je snaga i energija koju imaju manje-više sve ove pjesme daleko vitalnija i probojnija.





Ovo je prije svega namijenjeno starim fanovima rane faze benda koji traže upravo te punk reference do momenta kada su Ultravox prešli na elektronski moderan zvuk s njemačkom produkcijom. Danas je pomalo i teško objašnjivo da ovakav bend s Foxxom na čelu nije uspio ostvariti niti jedan plasman na top-liste; mnogi to komentiraju da su za to zaslužni i preuranjeni lirski sadržaji o distopiji i apokalipsi u trenutku kada su rock i punk cvali, te težnja ka kontraverznoj sofisticiranosti, a i činjenici da im je taj prvi album producirao Brian Eno kojeg su tada smatrali neuračunjivim čudakom. S druge strane, ovih pola sata dobro dođe i onima koji Ultravox znaju prvenstveno po velikim hitovima da ipak nije kod njih počelo od pop i radio-friendly pjesama. Foxx je tada bio nezasluženo zanemaren autor, a bend komercijalno potpuno neshvaćen. Koliko-toliko, ovim prvim živim izdanjem iz te epohe donekle je ispravljena greška. Ali prekasno...

Naslovi: 1.I came back here to meet you, 2.Modern love, 3.Slip away, 4.TV orphans, 5.I won't play your game, 6.Wide boys, 7.Sat'day night in the city of the dead, 8.The wild, the beautiful & the damned, 9.Dangerous rhythm

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/03/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Metal infekcija

KAMÄRADI: Metal infekcija (2022)

| 16/05/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Apologetica, EP

PATRISTIC: Apologetica, EP (2022)

| 15/05/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Collapsing Empires

RHYS FULBER: Collapsing Empires (2022)

| 15/05/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Deset pesmi

MATEJ KRAJNC: Deset pesmi (2022)

| 14/05/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Insurmountable, EP

PRIMITIVE MAN: Insurmountable, EP (2022)

| 13/05/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*