home > mjuzik > L'After Life

kontakt | search |

COCO MOSQUITO: L'After Life (PDV, 2021)

Tamo davno, još 1998. kad su Jinx-i započeli svoj uspješni pohod na radio stanice drugim albumom "Second Hand" (1997), Coco Mosquito (pravim imenom Gordan Muratović) mi je dao interview za Radio Đurđevac, moje malo selo u kome sam živio i između ostalog mi je rekao da 'ova ploča možda nije dovoljno rock, možda će iduća više biti u njemu, ali da ima ideju oko snažnog funka, no to je za jednu drugačiju budućnost'. Tada ga je bilo vrlo lako uhvatiti i povući za rukav i zulufe jer se svugdje pojavljivao, a nakon toga je s bendom napravio fantastičnu karijeru ostvarivši ogromnu nisku pop-funk hitova koji jednostavno ne izlaze iz etera, a naravno, niti iz glave.
[  ]

Skoro da sam i zaboravio taj interview jer sam ih kroz život imao enormno mnogo, a Jinx kao bend sam sve manje pratio jer su mi se takoreći popeli navrh glave: bio sam i DJ koji ih je vrtio po klubovima, naravno, svi su se jako dobro i opušteno zabavljali plešući na brojne hitove, ma gotovo bilo koju pjesmu da sam pustio, jer Jinx je vrlo brzo postao trend&brend hrvatskog urbanog popa. Zaštitni znak kvalitetne domaće pop estrade, sa stilom i ukusom. I onda, nakon zadnjeg albuma "Pogrebi&pomiriši" (2017), Coco se konačno posvetio ostvarenju onoga što mi je prije točno 20 godina rekao - radu na snažnom funku za jednu drugačiju budućnost koja je došla, nažalost u sasvim nepredvidljivim okolnostima s nemogućnošću izravnog feedbacka s publikom.
[ Coco Mosquito ]

Coco Mosquito   © Ivan Buvinić

U ljeto 2019. je u zagrebački Funhouse Studio okupio impozantnu listu provjerenih glazbenika i s njima otprašio nevjerojatan jazz-funk, teško je reći session jer se on zasniva na spontanosti improvizacija, bolje je reći, ultimativnu instrumentalnu koreografiju koju je osobno stvarao, tko zna koliko dugo, možda čak od vremena kad mi je dao spomenuti interview. Tu su 4 duhača koji vode glavni tijek - Mario Bočić (tenor saksofon), Miha Gyorek (alt i bariton saksofon), Marko Gudelj (bariton saksofon), Jošua Kovačević (alt saksofon), zatim Hrvoje Galler (klavijature i synth), Hrvoje Rupčić (udaraljke), Nikola Jerković (bas gitara), te pomagači Berko Muratović i Alen Tibiljaš dodavši samplove akustičnih bubnjeva, a on sâm se pobrinuo za ostalu infrastrukturu - programe, ritam mašine, synthove, bas gitaru i ukulele. Bez ikakve prepoznatljive 'gain Jinx gitare. Materijal je miksan u Londonu (Nick Powell), a masteriran u Kaliforniji (Elliot James).



Rezultat je fantastičan, bez presedana, svjetski moderan, onakav kao što je pokojni Miles Davis radio svoje zadnje albume ne znajući točno kuda bi se uputio u žarkoj želji približavanja jazza prema pop auditoriju, što odmah daje do znanja da su ovdje duhači (ili puhači, ali to mi je vrlo benav hrvatski izraz, sorry) u prvom planu korespondirajući zacrtanim melodijama i mnogim konciznim šaranjima koje ću, sasvim slobodno usporediti s onime što je nekoć slovenska Miladojka Youneed radila na prva dva čuvena albuma "Ghastly Beyund Belief" (1987) i "Bloodylon" (1990) još u vrijeme ex-Yu, a onda su, ajde donekle i s trećim "Liberta Bloo" (1993), koliko-toliko održali kreativni renome, ali zadržao bih se na najpopularnijem drugome koji je vrlo dobra referenca ovoga što je Coco sa svim ovim glazbenicima ostvario.

Ovo je prije svega izuzetno snažan i moćan funk-jazz/pop mainstream relacija što otprve ulazi u uho melodičnim fluktacijama kao da ste ih već ranije čuli, naravno ukoliko ste slušali provjerene majstore, te ako imate predodžbu kako ovi duhački instrumenti uopće zvuće. Nije to ona saksofonska romantična djetinjarija poput Raphael Ravenscrofta u pjesmi "Baker street", ogromnog hita Gerry Raffetryja iz 1978. (USA no.1, UK no.3) na koju su mnogi 'rezali žile' maštajući koješta, ne, ovo je nešto sasvim drugačije, daleko fleksibilnije i autorski dovitljivije. Pretpostaviti ću da je Coco sve ovo osmislio na gitari kroz hard-rock riffove i onda ih izvodio duhačima koji su ga pratili jer teško je za povjerovati da im je sugestijama nalagao kako koja kompozicija treba izgledati i kakav štimung treba imati, a imam dojam da je ovo između ostalog i rock album u pritajenoj sofisiciranosti za podulje razmatranje. I naziv albuma je umjetnički kodeks, a također i poredak ima svoju zagonetnost za razglabanje: sve kompozicije nose isti naziv, no naoko su malo 'zbrćkani' poredci sukobljavajući se s matematičkim pravilima o balansu ravnoteže, nakon no.3 dolazi no.5, pa no.8, no.6, no.4 i na kraju no.7, ali i to ima svoje. Možda se trebaju slušati tim 'matematičkim' slijedom, a možda čak i ne jer život razvija mnoštvo zavrzlanih peritepija.

Volio bih pojašnjavati i analizirati svaku kompoziciju, ali onda vama, dragim pratiteljima Terapije, ovo ne bi nimalo bilo zanimljivo jer album još niste čuli, a u izvjesno vrijeme će te i sami donijeti vlastiti sud. Moj jest da je ovo sjajno solističko djelo Cokija o kome je razmišljao jako, jako dugo i na koncu ga i ostvario. Samo ću spomenuti da se u uvodnoj jako dobro osjeti 'acid-drive' Bilk, u drugoj Miladojka koja je ovdje ionako svugdje prisutna, u trećoj su 'premekani' pop šlihovi napenaleni kao mamac, no.5 je pravi contemporary jazz/r'n'b, no.8 salsa/ Santana, na svu sreću bez onih njegovih improvizacija, no.6 daje dušu za hip-hop podlogu, no.4 ima Frank Zappa/ Weather Report s pritajenim, umjereno balansiranim industrial referencama, a završna no.7 je čisti hard-rock s vrlo dugačkim uvodom. Da je ovako Miladojka otišla nakon legendarnog "Bloodylon", preduhitrila bi Cokija, ali nije. Ovdje se može i pjevati i repati na svih 45 minuta.

Naslovi: 1.L'after life no.1, 2.L'after life no.2, 3.L'after life no.3, 4.L'after life no.5, 5.L'after life no.8, 6.L'after life no.6, 7.L'after life no.4, 8.L'after life no.7

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 25/03/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Za M

THE RANDOM: Za M (2024)

| 13/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Al Aqrab

AL-NAMROOD: Al Aqrab (2024)

| 12/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Vakat

SHTULLA: Vakat (2024)

| 11/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: RepubliKaj

OGENJ: RepubliKaj (2024)

| 10/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tuesday, soundtracks

ANNA MEREDITH: Tuesday, soundtracks (2024)

| 08/10/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*