home > mjuzik > Aggression Continuum

kontakt | search |

FEAR FACTORY: Aggression Continuum (Nuclear Blast, 2021)

Tužno je i katarzično promatrati kako se nakon tri velika kreativna i uspješna desetljeća rada Fear Factory sveo na sudske zavrzlame oko autorskih prava i nasljedstva na podjelu tantijema. Razbješnjen i razjaren, frontmen Burton Christopher Bell je izgubio veliki dio prava premda je originalni član, jedini s debeljkom, gitaristom Dino Cazaresom koji si je uspio isposlovati autorski legitimitet ispred zakona budući da je većinski potpisnik glazbe svih objavljenih materijala, a Burton samo lirike i sad… uf…
[  ]

Stvari su tekle, naoko uobičajeno nakon prethodnog albuma "Genexus" (2015): radio se novi materijal, 2017. je snimljen, Burton pjevao, kažu svjedoci da je Mike Heller odlupao sve dionice, da nema nikakvih programiranih ritmova (na basu je i dalje Tony Campos), a onda je došlo do razdora za kojeg je malo tko izvan benda znao šta mu je prethodilo. Na koncu je Burton napustio bend, kaže Cazares da je za to saznao putem društvenih mreža (uh, mož' si misliti, a zajedno su više od pola života), a dovitljivi pijari su se ispisali da je taj potez zbog želje da se Burton bolje i koncentriranije posveti svome bendu Ascension Of The Watchers koji, iskreno govoreći uz dva dosadašnja albuma nema niti malo poštovanja i naklonosti publike Fear Factory.
[ Fear Factory, Burton C. Bell (zadnji s desna) ]

Fear Factory, Burton C. Bell (zadnji s desna)   © 2015

Elem, ovo je definitivno zadnji album benda s njegovim vokalom, a tko će ga zamijeniti na mogućim narednim koncertima, veliko je pitanje. Kako god, još u to, nazovimo mirnodopsko stanje, snimljen je ovaj kvalitetan materijal koji u potpunosti odgovara rejtingu: fabula je morbidno otuđenje na koje bend neprestano upozorava, a ovdje je dominacija tehnologije nad čovječanstvom došla do tragičnog klimaksa. Obavezna futuristička priča smještena u distopijsko društvo koje nikad prije nije izgledalo realnije - kontrola ljudskih života nikad nije bila ovakva, dana na dlanu preko kojekakvih barkodova i ostalih komunikacijskih spletki u koje se čovjek, odnosno ljudski rod i njegova pojedinac htio ili ne upetljao. Neki lukavo režirani američki filmovi obavezno fiksiraju priče da tamo u nekoj vukojebini ne postoji signal za mobitel i Internet, pa se može raditi štošta da ne budeš otkriven, ali to vjeruju samo naivčine.
[ Fear Factory - Heller, Cazares, Campos ]

Fear Factory - Heller, Cazares, Campos   © 2021

Glazbu Fear Factory nije potrebno cifrati ili uveličavati, studijski su uvijek sjajni i veličanstveni užitak za slušanje nakalemljen s mnoštvom sintetičkih dodataka koje redovito izbjegavaju na koncertima sakrivajući 'matricu', 'sampler' i 'program' tamo negdje iza paravana, a unatoč tome, sve se to itekako osjeća već od uvodne "Recode" koja zagrijava stihovima 'svijet kojeg poznamo pati od sistema kojeg smo nekad znali/ zamislite da vam je oduzet život' otkrivajući i Burtonove 'clean' vokale, inače malo korištene kroz karijeru, a ovdje se doimaju poput finih Mike Pattonovih reminiscencija u koju su uključene i gothic, pa i indie-rock varijable. Moćan singl "Distruptor" se osim upečatljivim refrenom giba i sa SF filmski režiranim video spotom, a naslovna "Aggression continuum" je prvi vrhunac albuma vraćajući u sjećanje album "The Industrialist" (2012) kojeg im je onako znalački ugladio elektronski maestro Rhys Fulber iz Front Line Assembly, sakriveni lik iz sjene što im svako malo uskače s dekoracijama i idejama. A i tko zna šta im sve nije napravio. Ustvari, to zna samo bend…



Neke pjesme pokazuju da bi uživo imale potencijalne hit ambicije poput "Purity", "Fuel injected suicide machine" i "Manufactured hope" s obzorima na prošla vremena još od proslavljenog i hvaljenog drugog "Demanufacture" (1995) albuma, a dvije posljednje pjesme "Monolith" i čak 7 minuta dugačka "End of line" su drugi i treći vrhunci dokazujući da bend umije napraviti briljantnu seriju koegzistentnih pjesama i originalnu glazbu s prepoznatljivim instrumentalnim bravurama. Malo je za reći da je budućnost bez Burtona Bella neizvjesna, ali kako to ide, ah, mnogo bendova radi praktički s jednim ili bez ijednog originalnog člana, a ovo znači da nakon ovakvog briljantnog, zadnjeg albuma s njime slijedi neki novi početak, jebemti, samo čega?

Teško je zamisliti Fear Factory bez Bella kao Soundgarden bez Chris Cornella ili Neubautene bez Blixe...

Naslovi: 1.Recode, 2.Disruptor, 3.Agression continuum, 4.Purity, 5.Fuel injected suicide machine, 6.Collapse, 7.Manufactured hope, 8.Cognitive dissonance, 9.Monolith, 10.End of line

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 14/06/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Douce Fange

PENSEES NOCTURNES: Douce Fange (2022)

| 23/01/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Re:

MATEJ KRAJNC: Re: (2021)

| 22/01/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: The Long Road North

CULT OF LUNA: The Long Road North (2022)

| 21/01/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Momenti X

SUBOTEX: Momenti X (2021)

| 20/01/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Shadows and Flames

RIVERWOOD: Shadows and Flames (2022)

| 19/01/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*