Slovenska Noctiferia redovito objavljuje uzbudljive, dramatične i zanimljive albume, međutim, odreda su preozbiljni za jedan standardni pojmovnik, a i svjetonazor u kome se nalazi općenita metal scena. Također su skloni i učestalim tumbanjima i promjenama postave (prohujalo je desetak članova), a imaju i čudne putešestvije što se tiče izdavaštva. Prethodni album "Transnatura" (2016) objavljen je za slovensku Nika Records, te pogleda li se unazad, izdavači su im bili njemački SAOL i H'Art, francuski Listenable Records, pa još dva slovenska, odavno neaktivna Master Of Metal i Erotica, te američki Arctic Music Group. Stiče se dojam da unatoč vrsnosti koju pokazuju neprekidno imaju neki peh, skoro pa sindrom 'druge' ili 'treće' lige. Nikako da isplivaju na površinu, a godinama su na turnejama dijelivši pozornicu s najeminentnijim, a i najpopularnijim bendovima poput In Flames, Dimmu Borgir, Triptykon, Keep Of Kalessin, Samael, Cradle Of Filth, Kreator, Vader, Dagoba, Megadeth, Fear Factory, Behemoth, Hypocrisy, Dark Tranquility, Blind Guardian, W.A.S.P., Enslaved, Cannibal Corpse, Marduk, Mayhem, Lamb Of God… I onda kad k tome naletite na neki koncertni raport, izuzev rijetkih koji ih spomenu i napišu neku riječ, zna se naići na uistinu loših, nemuštih i neopreznih subjektivnih procjena 'bend koji me ne zanima' i 'rado sam ga propustio'… Eh, sada što će se desiti s ovim čistim zicerom od albuma, inače sedmim po redu, ne treba suviše pametovati i coprati jer je ovo velika igra nalik utakmici pred praznim gledalištem, a bend niti najmanje nije kriv za takav razvoj situacije, međutim, možda se nešto i može korisno desiti jer je friško pokrenutoj francuskoj etiketi iz Pariza Blood Blast Distribution (startali su 24.02.2020.) roditeljski label velecijenjeni Nuclear Blast. Za sada imaju tek nekoliko imena okupljenih s raznih strana svijeta od Australije, Argentine, Brazila, Kolumbije, Meksika, USA, i tek nekoliko europskih predstavnika iz Italije, Francuske i Njemačke, a tu je još jedna zanimljivost: svih tih, točno 12 izvođača imaju oho-ho dugački dosje za pospremiti u nekoliko registratora s karijerama čak i duljim od 20 godina.



Izbor cover, odnosno tribute albuma najznačajnijem, a i najpoznatijem slovenskom imenu Laibachu trebao bi biti pun pogodak bez ikakve zadrške da Noctiferia konačno osim renomea kojeg već jako dugo imaju, osvrnu pozornost i one audijencije koja ih i nije pretjerano gotivila. Jer, ovo je raritetan izdanak transformacije znanog Laibach stila u metalnu šaržu koju je Noctiferia prilagodila svome izričaju, modernom industrialu s obligacijama deatha, groove/ nu-metala, a i dark ambijenta s kojime se otvara kratkim instrumentalom "Barbarians are coming" odmah prešaltavši u nabrušenu kombinaciju nu-deatha "Now you will pay" s izraženim groove elanom u umjerenom tempu i snažnim bas linijama Uroša Lipovca. A valja i uračunati upečatljivo gostovanje Davida Vincenta, frontmena i multiinstrumentalista Morbid Angel. Album ima još dva neočekivana gostovanja - Atillu Csihara iz Mayhem u himni "Tanz mit Laibach" koja je dobila potpuni industrial-metal preobražaj, te Jørgena Munkebya, manje znanog Norvežana, također multiinstrumentalista iz Shining, Jaga Jazzist, Ihsahn i Emperor (radio je i s Amorphis), a ovdje je prisutan u završnoj, vrlo tromoj "Nova akropola" odsviravši duhačke dionice poput makabričnih armagedonskih fanfara.



Ostatak materijala su 4 bendovski priređene obrade "No history" s bogatim atmosferičnim dekorom klavijatura Igora Nardina, raznolikim gitarskim tretmanima (drugi gitarist uz Uroša je novopridošli Andrej Blatnik, ex-Ophidian) i uglavnom tromije-umjerenim ritmovima Urbana Krča (došao 2019.), zatim, ovdje se nalazi internacionalka "Eurovision" kao potencijalni dark/ gothic hit o raspadanju Europe s formatiranim auto-tune vokalima Giannija Poposkog koji u ovakvom kontekstu vrlo dobro funkcioniraju, pa valjda prva u njihovom katalogu otpjevana na slovenskom - "Smrt za smrt" oivičena kroz mračan, mučan i olovno težak dekor, te naposljetku "Das spiel ist aus", slabije znana stvar s "Wat" albuma iz 2003., a za ovu priliku je uz elektronski štimung nafilana skoro pa i najsnažnijim ritmom dajući do znanja da je 'igra gotova'.



Sve je ovdje idealno pogođeno u skladu sa stilizacijom benda na suvremenim relacijama kroz adekvatno odmjerene aranžmane i opsege do maksimalno 5 minuta ne zalazeći u nepotrebne egzibicije i klišeje, a veliku zaslugu tome ima produkcija Henrika Udda koji stoji iza radova Bring Me The Horizon, Architects, Hammerfall, At The Gates… Također su i Giannijevi melodični vokali daleko uvjerljiviji od zlokobno režavih Frasovih, okey, sada zavisi kako ih doživljavate, a ne treba smetnuti s uma i kanaliziranje onih često monotonih i repetativnih originala kojima je Noctiferia dala svojevrsno autorski legitimnu nadogradnju čitavoj konstrukciji ponekad, u nekim momentima posve odvojivši izvornike od ovih prerada koje sadrže samo zajednički libreto.

Naslovi: 1.Barbarians are coming, 2.Now you will pay (feat. David Vincent), 3.No history, 4.Tanz mit Laibach (feat. Atilla Csihar), 5.Eurovision, 6.Smrt za smrt, 7.Das spiel ist aus, 8.Nova akropola (feat. Jørgen Munkeby)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 28/06/2021