Ovaj splitski projekt malo pratim, pa zaboravim na njega jer ima velikih kreativnih amplituda u svojoj eksperimentalnoj noise elektronici s analognim pristupom, a ovaj EP mi stoji već oho-ho vremena. Nedavno realizirani EP "
Happiness/ Ljudi" me podsjetio na ovaj stariji materijal od nepunih 19 minuta; riječ je o nešto melodičnijim egzibicijama sa samo jednom temom "
Zdravka Krstulović".
Dakako, nekad vrlo poznata splitska glumica, najpopularnija po ulogama u "Našem malom mistu", "Velom mistu" i seriji "Nepokoreni grad", nakon filma "Kontesa Dora" (1993) gotovo se povukla sa scene još tu i tamo glumeći u kazalištu, da bi joj 1999. bila dijagnosticirana Alzheimerova bolest, pospremljena je u starački dom u Varaždinu gdje je umrla 5. prosinca 2003. godine.
Igor Mihovilović s ekipom ili bez nje ovdje je prodefilirao paletom ritmičkih elektroakustičnih manipulacija koristeći niske i mračne tonove klavira sa šarolikim spektrom kojekakvih priručnih sredstava (uglavnom improviziranih udaraljki) i samplova kreiravši dramatičan performans u kome ne manjka niti grubljih post-industrial zahvata uglavnom u minimalistički korespondiranim intervalima bez nekih harsh i abrazivnih urona. Sad, koliko je ovakva mračna atmosfera adekvatna za splitsku vedetu dvojbeno je razglabati. Ostavlja utisak neupućenome da bi prije bila diva horror filmova koje domaća kinematografija skoro i nije imala nego li Anđa Vlajina i Violeta. Hm…
ocjena albuma [1-10]: 5
horvi // 22/08/2021