home > mjuzik > Infinite Granite

kontakt | search |

DEAFHEAVEN: Infinite Granite (Sargent House, 2021)

Peterac iz San Francisca je točno kroz deceniju rada prevalio ogroman tranzicijski proces od početnog vrištajućeg black metala križanog s neurotičnim post-rockom prebacivši se na blackgaze s očitim utjecajima Isis, Alcest i rodonačelnika Wolves In The Throne Room da bi ovaj peti album potpuno katalizirali kroz shoegaze i post-rock u kome se gotovo više niti ne naziru obrisi prva dva-tri albuma.
[  ]

Na prethodnom, četvrtom, relativno uspješnom albumu "Ordinary Corrupt Human Love" (2018, USA no.111, UK no.99) još se moglo naći tragova metalne ostavštine, ali ovdje se više ne može diskutirati o tome. Čak je i nekad kreštavi frontmen George Clarke otpustio glas u senzibilan 'clean', gotovo da nema više nikakvih krikova, a glazbeni stil ekipe je iz blackgaze obligacija koje su ih sustavno škropile s vrlo dobrim potencijama i općim prihvaćanjem potpuno skrenuo na kolosjek koji uvelike nalikuje na Slowdive, prvi MBV i Pale Saints, te Lush i Ride po čemu se niti s najboljeg vidikovca ne bi po ničemu naslutila njihova ranija karijera.
[ Deafheaven ]

Deafheaven   © 2021

To je uvelike razočarenje za one starije fanove kojima je bend bitno utjecao na percepciju modernog metala, pogotovo prva dva albuma "Road to Judah" (2011), a posebice "Sunbather" (2013, USA no.130) premda nisu bili ništa revolucionarno na sceni. Tada su svu onu kompresiranu metal buku razdvojili u kompaktne segmente s vrištajućim emocijama i ambivalentnim stavom prema blacku (a i metalu), da bi napuštanjem i zadnjeg blackgaze elementa prestali svirati ono što su ti fanovi ustvari redovito priželjkivali, no to je ustvari zabluda jer nikada se ustvari nisu niti kretali u tom smjeru već su samo bili reakcija na njega.



Njihova ranjivost, a i patetičnost koja se redovito provlačila, ovdje je došla do potpunog izražaja koja se može činiti i kao neiskrena, glumatajuća hipsterska furka s novitetima etabliranih izvođača različitih žanrova, ali neosporna je emotivna srž eterično-melankoličnih stihova sa suptilnim odjekom netom ugašenih psihičkih teškoća u katarzičnoj grandioznosti nedavne nesanice frontmena koji je mjesecima viđao 'jutarnji plavi sat'. Najupečatljiviji karakter ovog albuma jest odmak i napuštanje agresije s oštrim izbočinama na račun dinamičke minimalizacije ambijentalnih vrtloga sa čistim gitarskim legatima, melodijama i plesnim ritmovima od uvodne "Shellstar" koja zvuči poput Radiohead kada se u ranim jutarnjim satima nađu na cesti, singlova "In blur", "Great mass of color" i malčice jače nafilanog gitarskim distorzijama i psihodelijom "The gnashing", preko synth instrumentala "Neptune raining diamonds" uvodeći u prijatno prozračnu i snenu "Lament for wasps" sve do još jednog potencijalno zavodljivog komada "Villain" gdje se tek u petoj minuti začuje nekoliko starih kreštavih urlika, a oni još dođu samo u krešendu "Other language" i ubjedljivoj ljepotici, završnoj "Mombasa" od punih 8 minuta izašavši iz početnih akustičnih staccata Kerry McCoya s harmonijama syntha Shiv Mehra. Valja napomenuti da je u ovakvim mekanim post-rock konstrukcijama bas Chris Johnsona dobio svu potrebnu melodičnost, a najmanje se ovdje naradio Daniel Tracy na bubnjevima izvojevavši tek samo galope s blastbeatovima na finišu zadnjespomenute pjesme gdje završne dvije i pol minute vraća u sjećanje staru blackgaze tutnjavu.

Album je bez ikakve sumnje još jedan tranzicijski potez ka mekanijem izrazu, sasvim predvidljiv za nježna tumaranja koja valja očekivati za cirka dvije-tri sezone. Kad Deafheaven ne bi imali ovako impozantan katalog ranijih ostvarenja, "Infinite Granite" bi došao kao impresivan post-rock debi album sa zanimljivim stilskim ubodima koji otprve mogu oduševiti široki auditorij nekoliko kategorija indie-rocka, noise-popa do shoegazea i dream-popa ukazujući da je black faza samo bila odskočna daska, u ovom trenutku tek jedva jedvice zamjetna, a vjerojatno s vremenom namjenjena potpunom zaboravu.

Naslovi: 1.Shellstar, 2.In blur, 3.Great mass of color, 4.Neptune raining diamonds, 5.Lament for wasps, 6.Villain, 7.The gnashing, 8.Other language, 9.Mombasa

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 02/09/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Maori i crni Gonzales

ATHEIST RAP: Maori i crni Gonzales (2024)

| 09/12/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Stranci, EP

SCARLET NOTES: Stranci, EP (2024)

| 06/12/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Gateway to Oblivion

GLIS: Gateway to Oblivion (2024)

| 05/12/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Semi-final Hour of the Flood / Drunk Love Music / Zamka

ON TOUR / GLIB / BAOBAB: Semi-final Hour of the Flood / Drunk Love Music / Zamka (2024)

| 05/12/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Emanations of Forgotten Past

LABOUS an ANKOU: Emanations of Forgotten Past (2024)

| 03/12/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*