Iako kroz neke gradove prolaze po drugi puta, promovirajući prošlogodišnji album "Ordinary Corrupt Human Love", Zagreb su preskočili, a ubacili Ljubljanu. Srećom, odlazak tamo nikad nije predstavljao problem, pa nije ni ovaj puta.

Uz to, ovaj puta su na "double billu" s melodičnim post-HC legendama iz Los Angelesa, Touché Amoré, a uzeli su i "predgrupu" teksaški post-hardcore/screamo Portrayal of Guilt. Njih smo, na žalost propustili i ušli u Šišku taman da se namjestimo za početak Touché Amoré. Oni mi nikad prije nisu ušli u slušalice, pa nisam ni znao što čekivati. Bir je rekao da nisu baš "za po doma, ali da bi to uživo moglo zvučati zanimljivo". Tako je i bilo. Ako izoliramo zvuk od vokala, to bi moglo ući u neki žešći rock, no vokal Jeremy Bolma je taj koji strpava ovaj bend u ladicu. Njegovo vrištanje je u potpunosti drugačije od siktanja George Clarkea. Ovaj je cijelo vrijeme s mikrofonom u publici i daje im da pjevaju, što prvi redovi debelo koriste, dok Clarke ima neku distancu i fura neki svoj film. Clarke je pozer i voli se slikati i namještati, uređivati frizuru da može vrtjeti kosom, dok je Bolm pristojan i zahvalan dečko, pomalo neuravnotežen. Pjevači, kao centralne figure ova dva benda su vrlo različiti, a opet sveukupno imaju dosta zajedničko.

Ostatak i jednog i drugog benda vrlo su slični. Bas-bubanj-ritam gitara su u svom filmu i u željenoj ladici. To je kod Touché Amoré neki hard-core, a kod Deafheaven neki post metal, međutim i jedni i drugi imaju lead gitariste koji, kao da ne pripadaju ovoj skupini, furaju neku svoju priču i zbog toga ih je teško negdje ubaciti i reći to je to. Jer, oni naprosto svojim gitarama daju otklon ovih bendova od nekih drugih i time ih čine različitima, bilo da se radi o nekom rifu, solaži ili pad zvučnom zidu. Još je jedna razlika, a to je da Touché Amoré u svojih sat vremena uspiju ubaciti 20ak pjesama, koje su bazičnog oblika "kitica-refren-kitica", dok su Deafheaven uspjeli odsvirati samo 5 svojih kompleksnih oda. No, izbor i jednih i drugih, sudeći po reakciji publike je bio odličan. A kako je Bolm primijetio, kod jednog fana u publici koji je pjevao sve njihove pjesme, a imao Deafheaven majicu, da su pogodili kombinaciju za zajedničku turneju.

Što se mene tiče, mene su Touché Amoré ugodno iznenadili i njihov ću Skyscrapper nadalje s velikim zadovoljstvom slušati često, dok su me Deafheaven samo uvjerili da onaj trenutak kada sam u Močvari spustio "ladicu" od iznenađenja nije bio slučajan i da su odličan bend, koji svakako treba pratiti i dalje.

pedja // 20/09/2019