Umjesto trećeg albuma koji se čeka još od "Too Far Gone" (2018), nu-metalcoreaši iz New Orleansa izbacili su EP "Kill the Sun" inspiriran s Alice In Chains držeći fanove na laganoj vatri pripremajući dugosvirajući materijal. No, umjesto njega su u panedemijsko doba prionuvši na studijski posao zaključili da je bolja opcija realizirati kraće izdanje koje ne bi išlo u širinu jer su za prva dva albuma dobili sijaset neumjesnih primjedbi upravo na taj račun. Prva objava 2021. su bile 2 pjesme, a onda je došao EP "Krewe De La Mort Volume 1" s još jednom pjesmom, zatim zaseban singl "God is enemy", a potom i ovaj drugi dio spomenutog EP-ija s također 3 pjesme koje zaokružuju taj pandemijski opus stvoren u karanteni.



Specijalizirani za komešanje različitih utjecaja, ove nove tri pjesme isporučuju dostatnu energiju s masivnim djent riffovima, groove elementima i teksturnim slojem electro-industrial noisea što nadire s osjetljive metamorfoze. Introspektivni vokal frontmena Elijah Witta u ponekim momentima je blagoslov 'clean' scene bez obzira na krikove i povike unoseći melodičan karakter pojačan i čistim gitarskim notama "Blood & honey" sa stihovima izvjesne težine. "Bleed when you ask me" i "Drag me down" uzimaju strasti bučnih heavy trijumfalnih klasika predočavajući očekivane žive nastupe što su im zbog lockdowna bile onemogućene (europska turneja s Blood Youth je odgođena). Utori pjesama su teški u niskim štimovima neskladno namjerni i pretenciozni što im se kao i u mnogim slučajevima modernih metalcoreaša može jednom odbiti u glavu, ali za sada bez takvih pristupanja ovo bi poprimalo i dojam dosade u posvojnim strategijama gradnje samostalnog stila otkako su napustili Rise Records tragajući za idealnim rješenjima. Za sada stvari idu u dobrom smjeru. Bolje 3 solidne pjesme nego li kompletan album ispunjen popunama prostora.

Naslovi: 1.Blood & honey, 2.Bleed when you ask me, 3.Drag me down

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/02/2022