Prije deset godina sam ovim Portugalcima iz Evore predviđao da će se na turnejama dokoturati i do naših krajeva. Koliko sam pratio, to se izgleda ipak nije desilo osim ako mi nije promaklo s radara. Bješe to u vrijeme trećeg im albuma "Faemin" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14993 (2012), a zrnce nade se pomaljalo idućim im, zajedničkim izdanjem sa švicarskim Rorcal www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=20855 dvije godine kasnije. Nakon toga, silom prilika sam izgubio kontakt s njima, prešli su na Bleak Records realiziravši četvrti album "Black Earth" (2017), a promoter nije našao svrsishodnim da Hrvatsku i ovaj naš web informira o tome. U principu ništa se bitnije nije izmjenilo u stilu, a i postavi benda. I dalje su teški i tromi, sada više sludge metal (ranije su imali doom/ death, pa i stoner reference), a ono što se moglo primijetiti na tim ranijim radovima, ovdje na petom albumu je došlo do potpunog izražaja. Radi se o repetativnim no-wave inačicama moćnih udaraca nalik na Swans i Godflesh s melankoličnim rašpanjima post-metala, sivih i sumornih tonova zagušljivog repetiranja. To ustvari i nije neka drastična promjena ostavljajući podmukao i zao efekt minimalizma koji je još mrkliji sa svakom novom repeticijom.



Pa premda je većina pjesama relativno zadovoljavajućih dužina do 7 minuta (naslovna "Slaves beneath the sun" i završna "Host" su oko 10 minuta), upravo tom disonantno vučenom agresijom, a i slinavo prljavim vokalom gitariste Huga Santosa ostavljaju sumorno dugačak refleks koji li ga traje i traje bez prekida poput najgore mučnine neodoljivog ponavljanja jedne te iste tegobe na fluidan, razarački način. Ta njihova estetika ružnog i opako zlog, te neurotičnog zračenja funkcionira iscrpljujuće, ustvari to je i glavni zadatak gdje bijes i nije toliko bitan. Važno je isisati neprijatelja, a i slušatelja da se osjeća potpuno nelagodno, bezvoljno i beživotno kao da mu udaraju čavle u kosti i meso napadajući ga teškom i tromom torturom koja unatoč što je relativno kraćih pasosa, nanosi najgore pačeničke boli. Da li je ovo bolji album od prethodnih? I nije. Još je tromiji, ali je bolniji i turobniji sjedajući na pravo, ono najrajnivije mjesto. Tortura se nastavlja.

Naslovi: 1.Demons, 2.Scars, 3.Victims, 4.Slaves beneath the sun, 5.Breathe, 6.Host

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 12/07/2022