home > mjuzik > The Generation of Danger

kontakt | search |

TALLAH: The Generation of Danger (Earache Records, 2022)

Debi "Matriphagy" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30345 je bio jedan od prijeko potrebnih preporoditelja nu-metala, a evo nakon dvije godine stiže nasljednik, još bolji, teži i eksperimentalniji. Malo su resetirali postavu: Andrew Cooper na basu je zamjenjen uslugama dotadašnjeg šestog člana, točnije članice sa strane Alizé 'Mewzen' Rodriguez koja je bila DJ, a sada je punopravna karika svirajući klavijature, šarafeći potenciometre, gramafone i ubacivajući gomile samplova i scratcheva sa čime je zvuk i stil dobio urnebesan dijapazon.
[  ]

Mnogo namjernih 'kvarova', breakova, razaranja struktura, ispada u de-kompozicijske frakture i hrabrih izleta u neistražene formate stvarajući kaos usredotočen na distopijski scenarij frontmena Justin Bonitza koji površnom posmatraču može ostaviti utisak štreberskog gaya, možda i pedofila, psihičkog bolesnika, seksualnog perverznjaka, a ustvari poetske i vokalne mašine koja se nevjerojatnom lakoćom integrira i utjelovljuje u brojne likove turbulentnom dinamikom zamršene fabule o genijalnom znanstveniku sakrivenom iza paravana multimiljarderske korporacije. Nakon što je dobio stalan posao da im radi koješta po diktatu i zamislima u svrhu prosperiteta, dakako pljačkaškog, brzopoteznog zgrtanja love, shvaća da je samo običan nepoznati pijun tuđih ideja za koje se nagrađivaju i hvale njegovi kompanjoni koji pojma nemaju o ničemu, praktički ne razlikujući proton od feferona, pa okreće pristup u svoju korist prisiljavajući ih i ucjenjujući da nesvjesno sudjeluju u najvećem eksperimentu kojeg je svijet ikada vidio. Tako je sastavljena distopijska vizija intrigantnog skrivača uronivši u kontraproduktivnu djelatnost 'krtice' koja izlazi na površinu otkrivajući brojna nedjela, pronevjere i manipulacije.
[ Tallah ]

Tallah   © 2022

Prvi singl i video "Telescope" je bio početna točka s mnoštvo detalja odašiljajući kaotičan napad u destilaciju izvornog nu-metal zvuka s brojnim inovacijama. Čak punih sat vremena ovog albuma šiba manijakalni i nemilosrdni intenzitet bez ograničenja s primjesama metalcorea, elektronike, mathcorea, mjestimice deathcorea i djenta etablirajući se u jedinstvenom dezenu. Neumoljivom, bez ikakve stanke i predaha, vratolomnom i pogubnom, nepredvidljivom, s mitraljezima brzine svjetlosti, elektronskim groovy basovima, zveketavim 'limenim' bubnjem Max Portnoya, sinom čuvenog Mikea iz Dream Theater, te balističkim ispucavanjem rafalnih projektila točno usmjerenih u spastiku vlastodržaca.



Teški breakdowni, koji puta i turobni u melankoliji završne polubaladične grunge-industrial pjesme "How long" s deathcore koegzistencijama mogu asocirati na System Of A Down prkose konvencijama klasičnog nu-metala stvarajući kroz čitav album himeru instrumentalnih dionica održavajući cliffhanger atmosferu u pomnoj zaokupljenosti škripavog, uglavnog visokog tenora sa čestim oscilacijama oštrih pljuvački pseudo-rapa. S druge pak strane, drugi singl "The impressionist" bombardira sivim guturalnim baritonima, "Of nothing" proganja zlotvore hiperaktivnošću, još jedan od singlova, "Dicker's done" proširuje vidike visoke napetosti kotrljajući avanturističku dramu iz urbane moderne civilizacije u kameno doba, odnosno proročansku izjavu Einsteina 'ne znam kako će se odvijati 3. svjetski rat, ali četvrti će biti s toljagama' gdje Tallah, karikirano rečeno, poput pećinskih ljudi razvijaju dramatiku kamenjem udarajući protivnike i štetočine selektirajući društveni kaos.



Trinaest pjesama, svaka čudna i drugačija, prožete su mnogim mješavinama buke i distorzije, čas svinjskim roktanjem, čas rock pjevanjem, pa repanjem, a kad naposljetku prije spomenute završnice "How long" pristigne "Thistle", slušatelj komotno pomisli da glavni junak pada mrtav od iscrpljenosti. Međutim tada se segmentira čitav konglomerat ludila i zbrke stilova od The Dillinger Escape Plan, ranog Slipknota i Mushroomhead s aplikacijama za moderni auditorj kome je preko glave onih izlizanih napucavanja Linkin Parka, Korna i Limp Bizkita, te svih njihovih kopija. Ovo je album koji u sebi sadrži esencije najmanje desetak najenergičnijih bendova žanra, potpuno ludilo u abnormalnoj predanosti i daleko je od sindroma 'ključnog drugog albuma'. Jednostavno, ovo je faza benda gdje se ne može pretpostaviti naredni korak jer im je divljaštvo prioritet.

Naslovi: 1.mud_castle, 2.The hard reset, 3.Stomping grounds, 4.The impressionist, 5.Shaken (not stirred), 6.For the recognition, 7.Of nothing, 8.Dicker's done, 9.Telescope, 10.Wendrid, 11.Headfirst, 12.Thistle, 13.How long

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 19/11/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Infinite Loop

YONIC: Infinite Loop (2020)

| 01/12/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Color Decay

THE DEVIL WEARS PRADA: Color Decay (2022)

| 30/11/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Tomorrow EP

LOGICAL DREAM: Tomorrow EP (2010)

| 29/11/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Exploration EP

INFEBIS: Exploration EP (2010)

| 28/11/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Eliot Alma, EP

ELIOT ALMA: Eliot Alma, EP (2022)

| 26/11/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*