Diskutirati demagoški, retorički, kritički, bilo kako o sladunjavom boyband glasiću alfe i omege Vic Fuentesa (10.02. napunio 40 godina) izaziva žučne kontradiktornosti isto kao i u slučaju vrlo sličnih Sleeping With Sirens. Nema druge, ovo je kako god percipirano, vrlo unosan biznis, a ovi prekaljeni momci iz San Diega znaju kome se obraćaju i kako im servirati očekivane performanse. Dok se jedni snebivaju i jeze tog vokala, tinejdžeri i emo fanovi ga štuju poput veličanstva, prvenstveno ženski dio. A kako na njihove nastupe dolaze djevojke, one su direktan mamac za mušku audijenciju koja pak ne dolazi radi benda, nego zato što će na njihovom koncertu biti puno mladih, lijepih i uspaljenih emo gothic alternativki. I tu se ništa više ne treba diskutirati izuzev da se bend smatra smrtno ozbiljno s gordim porukama o životu, frustracijama djetinjstva, pojebanog roditeljskog odnosa, porodičnih konflikata, emotivnih nesporazuma, kojekakvih trauma, strahova, paranoja, pseudoseksualnih asocijacija i tako svašta mnogo toga bitnog i važnog u najrazdražljivijoj fazi života. Shodno tome, album s ovakvim nazivom 'ralje života' razvezuje tipičnu emocionalnu fabulu punu jednih te istih kompromisa djelujući psihološki utjecajno s obaveznom dozom melankolije na rubu plača, uh, ne daj Bože i nešto opakije što se nalazi 'između redaka' nekih stihova s potištenim i razdraženim raspoloženjima o utjecaju negitvnosti svijeta na tinejdžere. Bend zna manipulirati ovakvim metodama, prvo šakom u gubicu s uvodnom rasturaljkom "Death of an executioner" koja još ima nešto od starog metalcore/ post-hardcore eksploziva, ali ne treba više i energičnije ništa očekivati preobrazivši se u pop formate s tek ponekim alter-metal supstancama u snažnijim riffovima na bazi Faith No More bez brzanaca, ali s mnogo harmonija synthova, melodičnim dezenima i obaveznim breakovima gradirajući kompoziciju u čemu su također vješto osposobljeni. Vodeći singl "Pass the Nirvana" sam po sebi govori; ovo ima poprilično paralela s Nirvaninim "In Utero" i tu je još vokal koliko-toliko skuliran s ponekim krikovima.





I onda kada se očekuje da u tom žustrom izdanju album nastavi dalje, evo ti prve srcedrapajuće balade, jednog od tri singla "Even when I'm not with you" tog sladunjavog glasića nastavljajući s plesnom "Emergency contact" (treći singl) potpuno izašavši iz heavyja u indie-rock Pixies 80-ih nadomak recimo Placebo s kojima ih je sasvim lako moguće zamijeniti kao i u pjesmama "Flawless execution", "Damn the man, save the empire" i još jednom malčice žešćom "So far so fake" pojačanom i elektronskim tretmanima. A ostale 4 pjesme su laganice od kojih se može pobuditi kardiogram do kontradiktornih krajnosti, za uživanje ili potpunu averziju s priloženim gostujućim duetom mlađahne detroitske indie-pop kantautorice Chloe Moriondo "12 fractures" na samom kraju. No, ne može im se osporiti u globalu da bend ne zna svirati i ukrašavati svaku pjesmu kao da je sastavio album od samih singlova. Ovo se dobro trži i ima strahovitu prođu. Prethodni album "Misadventures" (2016) dosegao je USA no.4 i UK no. 17 prodavši se u nekoliko stotina tisućica, a ovaj nije ništa manje uspješan - USA no. 14 i UK no. 43. Komercijalan šlih pod paskom tobožnje alternative unosna je furka, ma tko ferma kritiku kad posao dobro ide.

Naslovi: 1.Death of an executioner, 2.Pass the Nirvana, 3.Even when I'm not with you, 4.Emergency contact, 5.Flawless execution, 6.The jaws of life, 7.Damn the man, save the empire, 8.Resilience, 9.Irrational fears (interlude), 10.Shared trauma, 11.So far so fake, 12. 12 fractures (feat. Chloe Moriondo)

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 24/02/2023