home > mjuzik > Poison God

kontakt | search |

STARVATION: Poison God (d.i.y./ bandcamp, 2023)

Čini li vam se odnekud poznato ime benda? Onako fonetski naginje na neke underground nazive bliske po semantici, no ne i nužno po značenjima (Salvation, Sarmation Night/ Vale, Sarpantium, Starv(N)ation...), a samih izgladnjelih Starvation ima barem desetak iz Kostarike, Australije, Kanade, Brazila, dakako USA, no kako mi se čini, ovaj o kome je riječ ima još i najduži staž, barem po genezi i datumu postanka još s početka 21. stoljeća.
[  ]

Originalna postava je vezana uz scenu Požege kada su 2001. realizirali kazetno split izdanje "Crust is Dead" s Dislike, Fight Back i Apatridima, a u to vrijeme ili nešto kasnije, izuzev veterana iz 90-ih Amen, Soter, Vrane, Antitude... su na lokalnoj sceni stasali Drob, Nonsense, Sprovod, No Name, Defiant, Loš Primjer, Nepravda, Gruuthaagy, Senseless... huh, zbilja što je s nekima od njih? Već dost' dugo se ništa nije čulo, elem, valja dodati da su ovi požežani potom realizirali singl "Poison God" koji se primjerice na regionalnoj kompilaciji "No One Dies Alone" iz 2005. (na kratkotrajnoj Brand New Place etiketi Maria Tucmana) navodi kao "Poisoned God". Kompilacija sadrži 20 bendova među kojima su Panaceja, Usud, Protest Mozga, Chang Ffos, Don't Mess With Texas, AK 47, Giht Shasie, Analena, Igut, This Day Will Burn, Senata Fox...
[  ]

Bend je kao trojac bio aktivan još neko vrijeme, postoje živi youtube video zapisi iz 2011. te je onda zaspao u pepelu i crnilu slavonskog egzodusa. Važno je spomenuti da su do tada klasificirani kao hardcore crust punk, a evo, nakon više od čitave decenije vraćaju se ovi jahači apokalipse s novom postavom koja osim originalnog požežanina na gitari i vokalu čine konjanici iz Siska i Zadra u novoj dijaspori - Zagrebu, filajući reinkarnaciju na još ljući i ubojitiji način pun srdžbe s vitalnom novinom - metaliziranim zvukom i stilom.



Uzme li se usporedba ranog sačuvanog primjera spomenutog "Crust is Dead" izdanja gdje su prisutni s 8 kratkih pjesama, recimo naslovne "Poison God", te "Jesus is dead", "End of mankind", "Defeated slave" (nekoć s dodatkom 'No never') i "Reaload of hate" (rani naslov "No more reload of hate") s ovim konačno realiziranim materijalom, osim dakako ogromne razlike u produkciji kada ih je na kaseti bilo teško razlikovati od Apatrida, ma ustvari od sva tri benda jer je očito svih 45 minuta kasete bilo snimljeno u istom prostoru na istoj tehnici, ovdje se u novom remakeu očitava fino uglađena kompaktnost, čistoća i daleko hrabriji iskorak van klasičnog hardcore punka s evidentnim ekspresijama ka inovacijama i eksperimentu.



Gitare i to ovaj puta dvije, uređuju široko otvoreni prostor za relativno kratke pjesme dozvoljavajući disonante, cvilež i prostorni noise unoseći taj ekspresivno slobodan fragment koji, pak, povremeno koncipira kaotično-abrazivan de-kompozicijski pristup koji doduše nije toliko uočljiv u uvodnoj "Genesis" satkanoj od svega 7 sekundi početnog hardcore krešenda razvivši drone disonantu od čak minute i pol jezovite psihodelije uz nerazumljiv i izvitopereno potisnut spoken word smrzavajući i polarnog, izgladnjelog medvjeda. Prva tema nabijena umjerenim tempom, "Overture" fila lagodno uređenu melodiju uz ponovno pritajen spoken word direktno se nastavljajući u prvom brzancu "Their consume us all" pokazavši i grindcore/ death pristup vrlo blizak Napalm Death, ah, pa nije slučajno na priloženom video zapisu gitarist u majici Morbid Angel (valja youtube video postaviti od 8:27 - 11:34).



Izronivši iz skladnog riffa, stara "Jesus is dead" nekadašnji hardcore punk formatira sa spomenutim metal medikamentima doradivši stil na modernoj razini dodavši i kratki zavšni solo, te potom redom slijede rane kompozicije "Reaload of hate" u razarajućem tempu s trodjelnim aranžmanom u svega minutu i 10 sekundi! Impozantno. "Defeated slave" galopira hc elanom (nema nikakvih blastbeatova tokom čitavog albuma) ubrizgavajući najenergičniji The Exploited u himnično potentan komad za đusku, pogo i mosh pit katarzu s tek jednim kratkim breakom, a esencijalna "Poison God" dolazi kao prava sviračka ljepotica početnim doom/ sludge tretmanom uskočivši u visokooktansku pržionu isprekidanog ritma s konfiguracijom povremene abrazivnosti i laganijeg atmosferičnog pasaža podižući dinamiku s očitim progressive pristupom ka kompleksnoj kompoziciji, ha čak se može osjetiti i čar space metala, kao i sludgea u novoj verziji "End of mankind" u prvih pola minute, no centralni tijek je s hardcore gabaritima i završnoj kombinaciji melodičnosti i krešenda skoro do ekstremnog klimaksa, ti bokca!
[ Starvation ]

Starvation   © 2023

Ovih pet novih varijacija dovoljno pokazuju iznimno kreativan napredak spram originala, svježa krv teče s mnogo bijesnog adrenalina i kontroliranih neuroza. Ne tvrdim, a i ne znam da li se starim znalcima benda ovakav osvježeni remake uvlači od prve, no subjektivno po mom skromnom mišljenju, meni je ovo daleko bolja, originalnija i autorski potpuno legitimna metamorfoza koja ih nadaleko odvaja od onih jednostavnih, predvidljivih konfiguracija i kao takva velikim koracima grabi ka menzi za, moguće, mnogo veću audijenciju.
[ Starvation ]

Starvation   © 2023

Zadnji dio albuma su, pa valjda, 3 nove stvari. "Drained minds" s kaotičnom hc protezom vijugavih riffova, solaža i ponovno višedjelnim aranžmanom sa završnim de-kompozicijskim razbijanjem a'la Sonic Youth, prvi singl "Selfpreserve" (objavljen 21. srpnja 2023) ima moćno usklađenu koherentnost thrash metala, hc punka i melodije dozvolivši kraći izlet bas gitare u prvi plan, a posljednja "Transcending dualities" utjelovljuje baš upravo sve korištene aditive metala i punka u vješt složenac - ljutu, paprenu i kipuće vrelu čorbu kojoj treba najmanje pola sata da se ohladi za konzumaciju, ah, da... A u takvom agregatnom stanju može i poslužiti za uništavanje neprijateljske žive sile poput vrelog ulja i kipućeg katrana.
[ Starvation ]

Starvation   © 2023

Nema sumnje, ove 23 minute naveliko osvježavaju stari dosje benda koji se preporodio i potpuno izdigao iz mrtvila posve novim, stilski modernim gradacijama bez prtljanja, premda mnogima možda i ne sjedaju kompleksne armature s fasadom napustivši pohabanu oldschool kolibu sa 4 ćoška i samo jednom prostorijom, no meni ovo u ovakvom izdanju nalikuje na ukrašeno predvorje s hodnikom koji vodi prema javnoj propovjedaonici gdje bez pripremljene dizertacije nema smisla iznositi i braniti ovako sređen underground materijal. Navodno se očekuje i moguće vinilno izdanje...

Naslovi: 1.Genesis, 2.Overture, 3.Their light consume us all, 4.Jesus is dead, 5.Reaload of hate, 6.Defeated slave, 7.Poison God, 8.End of mankind, 9.Drained minds, 10.Selfpreserve, 11.Transcending dualities

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 14/08/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Hormonic B.C.

MORGAN HALL: Hormonic B.C. (2024)

| 23/02/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Kapitan je bil buldog

MATEJ KRAJNC: Kapitan je bil buldog (2023)

| 22/02/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Horror Movies

DEMONOLOGISTS: Horror Movies (2024)

| 22/02/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: The Cabinet of Dr. Caligari

KARL BARTOS: The Cabinet of Dr. Caligari (2024)

| 21/02/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: People Who Aren't There Anymore / Sadness Sets Me Free

FUTURE ISLANDS / GRUFF RHYS: People Who Aren't There Anymore / Sadness Sets Me Free (2024)

| 21/02/2024 | pedja |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*