Promotrimo ime benda i omot. Očekuje se da bi to trebao biti neki gažerski zabavnjački sastav za svadbe i sve prigodne derneke koji na repertoaru ima široki spektar narodnjaka svakojakih vrsata, ono valcera, pa čardaša, polki, tamburaških evergreena, pa cici-mici žalopojki 'ostavila me je, prokletnica, žile režem, kuću ostavljam, ajoj kuku lele sudbino prokleta, gori borovina, ljubio sam krčmarice, sijem žito, raste grahorica, pozdravi je, plačem, pijem da je zaboravim'... Kaj nije omotnica ko' Mate Bulić? Bješe tako Mirabell, jedan od prvih bendova pokojnog Iveka, Ivana Antolića z Vrapča koji se utopio na koprivničkoj Šoderici 27. srpnja 2019. kad je imao 32 godine. Na njihovoj staroj bandcamp stranici je svojevremeno bila slika Džo Maračić Makija, šarmantnog zagrebačkog plavokosog kauboja, a frendovi su im bili dečki s Jaruna, bend Hangover Pills koji su u otprilike isto vrijeme koncem prve decenije 21. stoljeća realizirali demo pod nazivom "Pit, svirat, povraćat!!!" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=6408 .Nešto jasnije? Ma, naravno, svi znamo tko je bio Ivek i kako su se zajebavali momci u kasnijim frakcijama Pičke Vrište i Mirabell, pa se odmah reducira opaska o narodnjačko-zabavnom gažerskom pojmovniku. Mladi Zumbuli su zagrebački, vrlo sličan otkačen trojac Marko Prentović (gitara), Janko Lukačević (bas, vokal) i Petar Koružnjak (bubnjevi), a ovo im je prvi album u dostatnom iznosu od nepunih 40-ak minuta koji šiba energičan punk s tekstovima na hrvatskom naglašavajući neangažirani, točnije zajebantski svjetonazor u kome je najvažnija krčma, ekipa, pijanke, komadi, elem, sve ono što vole i mladi i stari od 15 do 100, a po kilaži od 50 sve do beskonačnih, uh, tko zna koliko najdeblji čovjek na svijetu može popiti... Satira je to o tradicionalnim običajima cjelokupne kršćanske ekumene otkako nam je dragi Isusek rekao 'pijte plodove trsova, to je krv moja, to činite meni na spomen', a još mnogo ranije Jahve Mojsiju 'sjeti se da svetkuješ dan gospodnji', dodao bih, s barem 2 litre vina dnevno, kak' je rekel' Michael Monroe, frontmen i multiinstrumentalist finskih Hanoi Rocks još negdje sredinom 80-ih 'ako u tijelo uneseš dovoljnu količinu alkohola, to je korisno jer uništava klice i bolesti'.



Fikcija fabule je najjednostavniji klišej oslobođen političkih konotacija, dapače, zabavan je, otkačen, duhovit, zafrkantski poput prva dva albuma Hladnog Piva, čak nema niti nekih benignih posesivnosti sa žarom ispoljavanja ego-tripova, nego se, što je zanimljivo, radnja praktički odvija u skučenom prostoru od uvodne krčme gdje su svi stari poznanici, preko mamurluka u kućnoj intimi s ponešto, pa i poprilično obiteljskih nerazmirica i nesklada 'zakaj si se opet nalokao' (a zakaj i ne bi?), sve do onih intimnih razmatranja o osobi koja bi trebala funkcionirati u bliskom društvu. Karakter je ovdje nepovredivo visoki status kad maligani prorade, razumije se, poput Franje Šafraneka, pokojnog Franje Majetića iz najbolje hrvatske filmske komedije "Tko pjeva zlo ne misli" sa čuvenim Reljom Bašićem - Fulirom u primjeru uvodnog sampla u glavnu pjesmu prožetu kombinacijom ska-surfa "Tko pije (gemišt) zlo ne misli", samo mojoj dragoj je teško za objasniti, ha-ha-ha!

Od kratkog, upečatljivog žamora iz gostionice, počinje urnebesna punk- rokačina "Glas birtije" s najžešćim The Clash, a po gitarskoj solaži i medikamentima metala pretvorivši se u mamurluk "Bolonjez" (sjetite se, Hladno Pivo je na debiju imala "Sarma") gdje je bas vraški nabrundan kao i na velikoj količini materijala. Jankov vokal je moćan punkerski, prodoran i odriješit, a k tome, pjesma ima i kraći progressive dio s uronom u laganiji doom/sludge od svega 15-ak sekundi! Energična "Kamen, škare i papir" u hardcore galopu a'la Overflow je erotska bomba fantastičnog seksa 'upoznali smo se na Močvarnom partyju/ jebo bi te, majke mi/ mislio sam da vječno ćemo trajati/ ići ćemo na Brkove i na mjesec lajati' s odličnim krešendom kakav su primjerice imali The Godfathers u "This is your life", samo mnogo kraćem, ali ideja je na mjestu. Ak' zajebancija nije jasna, postaje u uvodu "Susjedova rakija" 'gde si se tak našajbal, Bog te ubio?' u iznenađujućem ska, pa ima tu i elemenata Radio Aktiv i The Specials, a stvarčina traje čak 5 minuta, ima i folk elemente world-musica, ma i čardaša, poletnog humpa-cumpa tempa za svadbe, ha-ha-ha! "Ribanje i ribarsko alkoholiziranje" ima nešto od Guns'n'Roses "Welcome to the jungle" po nekoliko početnih sekundi kao da će Marko odvaliti Slasha, heroja hard rocka, no, malo brus, to je baš varka sa snažnim tempom i tim naglašenim basovima koji deru i žežu priču o ribićiji, mislim da do sada nitko u punku nije napravio ovakvu tematiku kad dođeš na rijeku, more ili jezero, a riba ne grize, pa se onda prepustiš svetom Dionizu u očekivanju pogotka. Naravno, ovo je još jedna satira koja se veže uz poeziju Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" iz 1568., izvorno objavljeno u Mlecima, današnjoj Veneciji. I kaj se događa kad s ribićije dođeš 'pod parom' pred svoju dragu bez ulova? 'Hey-ho, jebi se'. Zadnjih 20 sekundi je urnebesni hardcore finiš kojeg je trebalo povući na još barem pola minute jer ubija. Neočekivana je baladična, emotivna akustara "Oda Feniksu" s odličnim staccarima u prvih, čak 2 minute nakon kojih slijedi Dead Kennedys hardcore-punk da je ustvari riječ o pekari koja vjerojatno radi čitavu noć nakon tuluma. Pretpostavljam da će bend akon ove pjesme imati doživotno besplatno usluge, jer da sam ja vlasnik, dao bi im svoje proizvode jer su napravili odličnu reklamu.

Najzanimljivija je "Pozeri": glavni junak se vraća u svoju omiljenu krčmu nakon izvjesnog vremena, dramatika je vrlo slična DC5 iz Donjeg Pazarišta (pored Gospića) kada se struktura ljudi i karaktera izmjenila, malo tko pije 'konkretno', svi piju čajeve i kave, ej? Jadna li takva birtija u kojoj su hipsteri što su ustvari prolongirali skupa s angažiranim muslimanima da je alkohol - zlo. Idite tam u Saudijsku Arabiju podijeliti svoje stavove o vinu, mene nećete jebati u mojoj kršćanskoj zemlji. Dvije zadnje "Ne trebaš mi" poput eksplozivnih Garage In July je antiljubavni psychobilly s nepotrebnim kalifornija-punk šablonom u 1:35, to su sfušane fore koje treba čim prije izabaciti (bubnjar Petar je odradio nevjerovatni tempo od 3 minute), ma kad želite odjebati partnera, pošaljite mu ovu pjesmu, a zadnja, najkraća "To nisam ja" od samo minutu i pol je također urnebesan psychobilly s odličnim voklalom, da se smrzneš.

Ma, ovo je toliko zajebantsko, dinamično i uzbudljivo u dramaturgiji sirove komedije prostog punka da izmami osmjeh na lice i smijeh, onaj prijeko potreban, da zabavi i otkači do ludila. Naoko, ovo izgleda jako ozbiljno i punkerski angažirano kao i mnogi domaći i svjetski bendovi i autori, ali je u principu samo odlična zafrkancija.

Naslovi: 1.Pinta, 2.Glas birtije, 3.Bolonjez, 4.Kamen, škare i papir, 5.Susjedova rakija, 6.Ribanje i ribarsko alkoholiziranje, 7.Tko pije (gemišt) zlo ne misli, 8.Oda Feniksu, 9.Pozeri, 10.Ne trebaš mi, 11.To nisam ja

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/02/2024