"The level of perception" je bila pjesma sa četvrtog albuma "Spheres" (1993) na kome je svirao čuveni fretless basista Jeroen Paul Thesseling kojeg fanovi nisu prihvatili zbog virtuoznosti i jazz-fusion elemenata, te synthova. Pozvan je ponovno 2011. za album "Doctrine" koji je još lošije prošao, a Thesseling se povukao u svoje suradnje s njemačkim tehnical death Obscura i talijanskim prog death Sadist. Vođa Patrick Mameli je u turbulentnoj situaciji za bend kada stalno mijenja postave i nikako mu ne uspijeva da povrati stari rejting s nevjerojatno lošim i pretencioznim albumima, a to smo imali prilike vidjeti na onome koncertu u Malom pogonu zagrebačke Tvornice 29/4/2024 www.terapija.net/koncert.asp?ID=19180 kada se jedva skupilo nekih stotinjak ljudi. Eto, ima točno 10 godina od tada nanizavši još dva, a evo, sad i tri albuma, pa je odlučio napraviti best of kolekciju pjesama iz dugačke karijere, one koje najčešće izvodi i koje publika najbolje prihvaća. S postavom koja je snimila prethodni "Exitivm" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30699 (2021), ali dakako ponovno novim, već devetim basistom Roel Källerom, odabrao je 12 pjesama koje prikazuju momentalnu zvučnu sliku, pretpostavimo, onakva kakva bi mogla biti na dolazećem studijskom albumu "Portals". Sad, ha, naravno ako opet ne izmjeni članstvo posade. Dobro, znaju se njegove vještine gitarskog umjeća, ubjedljivo čvrste vokalizacije, a ponekad i lirskog sklapanja, kao i smisao za kompleksnije pjesme, a ovaj pokušaj oživljavanja tih starih komada je ponovno efemeran, pomalo i neukusan. Jer, svirati "Ovt of body", "Dehydrated" s drugog albuma "Consuming Impulse" (1989), te "Land of tears" ili "Twisted truth" s trećeg "Testimony Of The Ancients" (1991) u ovakvoj postavi nema nekog većeg smisla izuzev kao dodatak na koncertima koji su im ionako jednoobrazni kada su naštimani tako kako jesu u datom trenutku pa im sve te pjesme zvuče gotovo isto, slične kao jaje jajetu s obzirom da ih sviraju ljudi koji nisu učestvovali u njihovim kreacijama.

Full LP: mzncaXHWlDQ



Dakako, zna on to jako dobro, pa je tu dodao i polovicu materijala iz povratničke faze, sa svakog albuma po jednu stvar izuzev spomenutog prethodnog albuma s kojeg su uvrštene čak 4, tja, nepotrebno. Naravno, prvo se mora reći da su sve ove izvedbe tehnički odlične izazivajući strahopoštovanje, koji puta i s nekontroliranom agresijom kao primjerice u "Dominatvi svbmissa" ili "Mvlti dimensional" sa sirovom i prljavom oldschool death energijom, međutim produkcija kompletnog materijala je apsolutni promašaj: ima oštre kontraste koji paraju uši. Neki tonovi su prigušeni, osobito bas linije, podignuti su visoki tonovi, bubnjevi se jedva čuju (kao da su programirani) i sve zvuči kao da provučeno kroz filter pročistaća mutne vode iz kanalizacije kojoj se pokušava dati osvježenje za konzumaciju. Možda je bila namjera da zvuk ima što tmurniji i nepristupačniji dojam old school deatha, ali ove pjesme unatoč toj sviračkoj perfekciji s vrlo dobrim tokom ostavljaju utisak kao da ih slušate na najjeftinijim slušalicama. Daleko bolje zvuče na originalnim albumima i veliko je pitanje nije li ovo samo Mamelijev očajnički egoističan vapaj da napravi nove varijacije bez puno produkcijskog truda.

Naslovi: 1.Horror detox, 2.Mvlti dimensional, 3.Mobvs propagationem, 4.Sinister, 5.Dehydrated, 6.Dominatvi svbmissa, 7.Land of tears, 8.Necromorph, 9.Deficvs, 10.Twisted truth, 11.Sempiternvs, 12.Ovt of the body

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 27/04/2024