Nitko nije očekivao velebni koncert Pestilence. Nije to više onaj stari bend, nema Thesselinga, samo sirove energije i štancanja jednih te istih pjesama u sitnim varijacijama. Ali zato su predgrupe bile prave poslastice!

Organizator je imao dobar njuh: Pestilence bez obzira na svoju slavniju prošlost s konca 80-ih i početka 90-ih ne mogu napuniti Veliki pogon Tvornice, pa je koncert sasvim opravdano preselio u Mali prostor. Nije niti trebalo očekivati neko razočarenje po pitanju posjete. Kad je startao prvi bend, britanski death metalci ANCIENT ASCENDANT jedva da je bilo 20-tak ljudi i vidno se primijetilo da su više bili razočarani muzičari nego li posjetitelji. Tjeskoban je osjećaj kada ovakav bend sa stažom od skoro 10 godina (osnovani su 2003. kao Heretic, a od 2005. rade pod sadašnjim imenom) dođe u jednu europsku metropolu i onda ga dočeka šačica promatrača. Ah, šta će te, vjerojatno i sami osjećaju recesijske probleme u svojoj kraljevini, a valjda su i svijesni da nisu došli u neku škotsku ili sjevernoirsku pripizdinu, već na jedan od nekoliko najvećih centara Balkana o kome znaju ponešto iz povijesnog obrazovanja da su to sve neke mutne i nejasne civilizacije s kojima se ne treba petljati... No, zato barem Mali pogon u ovakvim situacijama jako dobro funkcionira. Razglas i zvuk su bili perfektni, ritam sekcija Dave Moudling (bubnjevi) i Alan Webb (bas) su tromo razvijali tempove na tehnički dobro potkovane gitare vokalista Alex Butlera i ćelavog bradatog Nariman Poushina, te nema ama baš nikakvog prigovora, ako je netko sumnjao u tonske performanse. Odsvirali su 5-6 pjesama, između ostalih i odličnu "Blood calls" s EP-ija "Into The Dark" (2012) i vidno nezadovoljni pokupili se sa stejđa. Skoro da je na kraju koncerta Butler poviknuo 'jebite se i vi vaša Kroacija'. Ali nije. A i da jeste, ne bi bio daleko od istine. Ovdje se više ne ide na koncerte da se nešto novog i zanimljivog čuje, a oni jesu zaista interesantan bend. U međuvremenu se okupilo nešto više ljudi, ali niti fantastični francuski peterac SETH nisu bili ništa manje očarani. Basist Helldryk s kratkom irokezicom je skoro čitav nastup imao kiseli izraz lica, čube je spustio skoro do poda da mu se točno s prirodne grimase moglo pročitati da iste scene polupraznih dvorana i klubova redaju iz večeri u večer tokom ove turneje. Nešto kao, sviramo kurcu za 3-4 tuceta ljudi od kojih možda nitko nije niti skinuo free-download našeg zadnjeg albuma. Težak je to teret... Ali kako god, nisam zapazio da je itko bio ravnodušan na njihovu svirku koja je puno žešća i energičnija od Ancient Ascendant. Premda se deklariraju kao black metal imaju i puno deatha, te uz obavezne blastbeatove bubnjara Alsvida gotovo sve kompozicije su nošene kompleksnim aranžmanima. Tamno našminkani istetovirani frontmen Black Messiah je odličnom komunikacijom razbio dobru dozu snuždene, a pomalo i otužne atmosfere u kojoj se osjećalo da i sama publika pomalo pati od stida što je nas ponosnih Hrvata došlo u tako malom broju. Otprašili su znatno dulji set, predstavili nam miš-maš pjesme s povratničkih albuma nakon što su se 2011. ponovno okupili (postoje od 1996., a prvi puta su se razišli 2004.) i onako rutinski, ali vrlo kvalitetno pokazali stvarno vrhunsko umijeće. Palac gore! Eh, a što se tiče PESTILENCE, tih nizozemskih legendi koje svi pamte po prva 3-4 albuma "Malleus Maleficarum" (1988), "Consuming Impulse" (1989), "Testimony Of The Ancients" (1991) i daleko najavangardnijeg "Spheres" (1993) na kome je fretless bas svirao Jeroen Paul Thesseling koji od prije dvije godine više nije s njima, danas se pretvorio u bend koji više niti malo ne uživa ugled starih fanova. Sve zbog tri jako loša povratnička albuma na kome je vođa, vokalist i gitarist Patrick Mameli stalno radio neke rošade i izmjene članova u očitoj želji potenciranoj samo s ambicioznim paradoksom na slavne dane. Koliko sam primijetio, ajde-de, uspjelo se skupiti nekih stotinjak ljudi, no malo tko je bio stariji od mene, iz one generacije ranih 90-tih kada smo presnimavali njihove ploče i kasete, te se divili Thesselingovim nevjerojatnim jazz-fusion bravurama u death metalu. Evo, ma više od polovice prisutnih su bili mlađi skoro dvaput od mene, što znači da su bili djeca kad su oni prašili i vjerojatno su ih prokljuvili tek kasnije kad su se razišli 1994. godine.
Druga stvar jest da zamjenski basist George Maier premda svira bas sa 7 žica (!) nije niti do koljena Thesselingu, a treća stvar da su im sve pjesme na repertoaru slične kao jaje jajetu, bez obzira bile one nove ili stare. Sve su začinjene tehnikalijama, vještim brzinama, energijom i standardnim riffovima, te ponekim zgodnim melodijama, ali su šablonski izrežirane tako predvidljivo da postaju dosadne nakon pola sata. Sve je isto, isto, isto, isto... Svidjelo mi se prvih pola sata, ajde-de, ali brate mili, neke stare stvari koje su funkcionirale posve drugačije prije dvije decenije i kusur ukalupljene su samo u jedan te isti obrazac, tako da mi je uistinu postalo zamorno i zbilja se ne sjećam kada sam zadnji put isključivo od zijevanja i monotonije sadržaja otišao kući prije kraja koncerta. A drugi dan se trebalo i raditi. Ne kažem da su Pestilence i s ovom najnovijom postavom loš ili pozerski bend (od stare je ostao samo drugi gitarist Patrick Uterwijk, a novi bubnjar je Dave Haley), već da su vođeni ovako lošom kreativnom koncepcijom vođe Mamelija otišli u posve nezanimljivom smjeru koji ih po ničemu ne odvaja od branše klasičnih death imena koja se svim silama trude samo peglati standarde. Bilo bi i to dobro da imaju kvalitetne nove pjesme, drugačije, koje bi se barem po nečemu razlikovale, ali takvih nemaju.
Onoliko koliko su prva dva benda bila razočarana s posjetom, toliko sam ostao razočaran s Pestilence. Potpuno su nezanimljivi i u pravu su bili svi oni koji nisu došli na koncert. Mameli mora mijenjati formu i sadržaj pjesama, oblike i konfiguracije, mora osim energije i poneke virtuozne bravure, svaka čast, neki đavo pokazati da umije raditi i kompleksnije, te daleko zahtjevnije aranžmane jer je još uvijek vrlo vitalan i po svemu sudeći namjerava bend održati na dulje staze. A na staroj slavi, očito jest, ne može opstati. Jedino ako nekom čudnom strategijom ne namjerava okupljati samo one mlađe od 25 godina.

horvi // 02/05/2014

> vidi sve fotke // see all photos