Osnovani 1996. u svojim tinejdžerskim godinama, danas, desetak godina stariji, iza sebe imaju već pet manje-više uspješnih albuma, no nikako ne uspijevaju naći formulu koja ih je 2002. s prvim albumom i singlovima Shadows Fall, Dreaming of You ili Skeleton Key digla u orbitu. Gusarski motivi, psihodelija i "catchy" refreni nastavili su se i na drugom albumu, odstupivši tako od pravila, drugog najtežeg albuma.
Danak odrastanju platili su na trećem albumu na kojem je pretežno ostala samo psihodelija, što se očito nije ni njima svidjelo, jer su se već sljedeće godine probali vratiti na stare puteve. S In the Morning i Cripples Crown su u tome i uspjeli, no sve ostalo previše je podsjećalo na nešto što smo već čuli, a ništa se novoga nije događalo.
Dobrodošla promjena došla je na snimanju albuma, koji je kasnije simbolično dobio naziv "Roots & Echoes", a kojeg su snimali pod okriljem braće Gallagher u njihovom studiju. Već na prvom singlu Who's Gonna Find Me, moguće je čuti pojačane utjecaje Merseybeat zvuka (a čak i sam omot albuma je na tom tragu), dok je daljnja razrada albuma krenula prema soulu (Put The Sun Back), čak i bossa novi (Not So Lonely), no naravno ni psihodelije ne nedostaje (She's Got A Reason).
Ono što ipak najviše veseli i daje nadu u budućnost CORALa, koja se prije par godina činila puno svjetlijom nego danas, su Jacqueline i Rebecca You, jednostavne i prekrasne ljubavne melodije, koje su nakon godina tragedija i crnih misli, konačno na njihova lica donijele smješak.