Ova dva čuvena benda slabo su prisutna na našim stranicama, bolje rečeno nikako, sporadično i površno, a riječ je o avangardnim i eksperimentalnim idiomima koji prolongiraju svoj entuzijazam devijantnog ekscentrizma pa ne trče za nikakvim hvalospjevima, pozornost auditorija ih ne tangira, a još manje prisutnost u nekom enciklopedijskom bilježenju. Čak su stoga i prilično neobazrivi u vlastitim kolekcijama diskografije, kao i na zvaničnim web stranicama. Udružili su snage kao trojac: bubnjar Tatsuya Yoshida je polovica japanskih Ruins, a talijanski jazzcore/ mathcore punkeri Zu su u također polovičnoj postavi (Luca Tommaso Mai - bariton saksofon i basist Massimo Pupilo) i to ekskluzivno za Jazz is Dead! Festival u Torinu održanom 26/05/2024. Pa, što se dobilo? Naravno, ekscentrični kolaž improvizacija tema iz opusa oba benda gdje rade što god im padne na pamet, a valja odmah reći da je ovo vraški kvalitetna i moćna svirka unatoč tome što je Yoshida u sedmoj deceniji života. Ovih 40 minuta je prije svega free-jazz nastao na licu mjesta s evidentnim elementima različitih žanrova koje ionako oba benda šibaju cijele karijere. Jasno, svi su oni djeca rock and rolla i pripadajućih agresivnijih stilizacija koje su redovito pretumbavali s novim rekonstrukcijama koje baš i nisu uobičajene u rocku ako ne uzimamo de-kompozicijske zahvate, no ovdje su pronašli adekvatna harmonijska formatiranja da sve ima svoj, dakako iščašen i lucidan smisao. Naglašen distorzirani bas, jest noiserski, nervozno zapetljani bubnjarski taktovi i taj saksofon koji je u Zu uvijek imao frazu kojekakvog šaranja i lutanja, a kao dodatak, ovdje su i sumanuto dekonstruktivne Yoshidine vokalizacije sa svakojakim lingvističko-fonetskim petljanjima, onomad čisto samo da se i glas koristi u nadogradnji bez ikakvog angažmana, mnogo puta čisto semantički.

Čitav koncert:



Pjesme su relativno kratke od minute do maksimalno 5 minuta, a početak su dvije jako nervozne "Gravestone" i "Speed ball" na ivici ekspresionističkih etida poput Trobecovih Krušnih Peći sa Caprijem na saksofonu kombiniranih s abrazivnim John Zornom. I to je već dovoljno za početak ove skroz šašave avanture u kojoj se pronađe i trenutaka s ponešto ambijentalnih neo-folk/ post-jazz meditacija (uvodnik i finiš "Asmodeo"), zapetljanog noise-rocka na razini slovenskih Žoambo Žoet Workestrao ("La grande madre delle bestie", 'velika majka zvijeri'), punka nalik na vokalne neuroze Johnny Rottena ("Vexoprakta"), a bome i nečega što nalikuje math/grindcoreu ("Burning stone" od samo 58 sekundi). Mnogo kombinacija svega i svačega od teme do teme, evo i blues hardcorea ("Hyderomastgroningem"), pomahnitalog d'n'b kaosa ("Sanctuary"), čak i staccato synth dionica (progressive zabavnjača "Memories of Zworrisdeh" od čak 5 minuta kao da su NoMeansNo ugostili Melt Bananu i mlađahnog Jello Biafru), a jedna od najupečatljivijih je "Muro torto" (iskrivljeni zid) iz 2002. (Zu album "Igneo") koja je ovom prilikom dobila potpunu eksperimentalnu destrukciju s razvučenim sax dionicama osvježivši original ubačen u završni plesni noise-jazzcore dio. Predzadnja "Mar glaciale artico" (arktički ocean) odmah ide u de-kompozicijski, rascjepkan pristup s vrlo finim dream-pop/ indie-rock središnjim dijelom, dakako namjerno slupanim i razorenim krautrock sižeom psihodelije s ponešto synth elektronike, a završna "Solar anus" razulareno i brutalno vraća stvari na svoje mjesto komplicirane i teške ekscentrične svirke kombinacijom no-wave/ nu-jazz/ core estetike od koje ne možeš ostati ravnodušan.

Ovo je jedan od onih rijetkih albuma, živih zapisa gdje je bend ovakav kakav jeste uspio sažeti improvizaciju na licu mjesta, tko zna, možda se uopće i nisu pripremali za koncert, ne bih se čudio jer su svi međusobno jako dobri poznavatelji materijala istom kao da s Kojom ili spomenutim Žoambom kreaciju ukrste King Ubu i Trobeci sa Caprijem. To bi istom bilo ovakvo neurotično ludilo koje bi, jako dobro znam, mnoge ostavilo hladnima i nezainteresiranima. Jazz is not dead!

Naslovi: 1.Gravestone, 2.Speed ball, 3.Asmodeo, 4.La grande madre delle bestie, 5.Vexoprakta, 6.Burning stone, 7.Hyderomastgroningem, 8.Sanctuary, 9.Memories of Zworrisdeh, 10.Muro torto, 11.Mar glaciale artico, 12.Solar anus

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 15/05/2025