Drugi album hrvatskog mističnog Dvorca, oneman benda stanovitog Vira nastavlja vrlo dobre performanse debija "On the Wings of Unknown" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=33570 (2023), samo s razlikom što ovaj puta postoji fizičko CD i kasetno izdanje za njemačku etiketu Der Neu Weg. Da budem točniji, prvi album je također doživio ovakvo opipljivo izdanje, samo u trenutku kada sam objavio recenziju u vrelo ljeto 2023., toga još nije bilo. Stupidno bi bilo očekivati da se sjećate tog albuma. Autor možda ne održava koncerte, barem ih nisam primjetio, a i pitanje je kako bi ih odrađivao, možda uz brdo snimljenih matrica fokusirajući se, pa valjda na gitaru i vokal. Nema facebook, samo instagram, bandcamp i topic youtube na kome su komentari isključeni, pa niti nema nekog valjanog feedbacka radeći u samozatajnosti, vrlo slično poput Petrale-a, Hrvata koji black metal plasira iz Švicarske. Tu postoji i određena sličnost u žanru samo s nekim devijacijama: dok je Petrale prije svega žestok blastbeat bubnjar, Vir je izgleda više naklonjen mirnijem i atmosferičnom blacku tek rijetko zašavši u topote. A druga stvar, sentimentalnost, akustika i blackgaze su mu jača strana. Ovaj album nema onu velebnu fabulu o arhipetskim legendama kao što bješe debi, ovdje prevladavaju melankolične, intimističke i emotivne teme u mračnim raspoloženjima preispitavanjem vlastite osobnosti i smisla postojanja (uvodna "Shirving song I" u lepršavom blackgaze maniru umjerenog, čak i sporog 4/4 ritma), poetskih minijatura 'naših izvornih strahova' (daleko brutalnija, skoro klasična post-black "Heavy grey" s drajverskom psihodelijom), primisli na smrti i suicid, te što će se desiti nakon toga (plesni gothic/ black "Before" koji parira za jedan od hitova), paranoja najmračnijih noći bez zvijezda i mjeseca s krvlju koja natapa zemlju (još jedna solidna brutalka "Passage"). Tu se nađe i lijepi ambijentalni staccato instrumental "Wandering, weirding & whitering"...



Čitav album:



Kroz sve ovo se provlače nijeme shoegaze vokalne arije nalik na Ride, rane MBV i Pale Saints do neizostavnog Alcesta dajući posebnu psihodeličnu draž atmosferičnosti sukladno s melodičnim gitarskim solažama, a bome uleti i poneki nenadani izlet u progressive aranžmane s akustičnom gitarom. Jedna od njih je "After", sasvim neuobičajena u kratkom akustičnom repliciranju, no, koliko mi se čini, to je samo uvod u futurizam vlastite smrti s jako dobro sročenom poetskom hipotezom 'nemoj me iskopavati 2000 godina kasnije/... to je samo patnja putovanja u stari svijet' koju prati čak i vrlo nježan gitarski tremolo poput folk tamburica i bisernica. Interesantno, naslovna "Dreaming is a new awakening" je kratki instrumental od jedva 45 sekundi ambijentalnih staccata prožetih synth podlogom poput onih gomila Brian Eno albuma i može komotno sjesti na kojekavke špice, foršpane i nježne reklamne poruke, čak i zimske i ljetne za bilo kakve proizvode, prilike i nakane. Evo, ja bih je prigodno primjenio za koncert Thompsona 05/07/2025 uz poruku, recimo HAK-a (hrvatskog auto kluba) i HTV 'ako želite izbjeći vrućinu, zagušenost u prometu i sve elementarne nepogode, najbolje je ostati kod kuće'. Ok, neka hrabri domoljubi idu na Hipodrom, ništa im ne zamjeram. Ja idem u Budimpeštu na koncert Vlatka Klarića samo da se maknem iz metropole na 2-3 dana kada je najavljen opći kolaps, a rado bih išao i u Dvorac da zasvira negdje u nekom malom klubiću ili bircu.



Zadnje dvije teme su emotivno natopljene i nimalo nemaju poetski black siže: "Diana" je ustvari duboko mračna ljubavna pjesma, najdulja od 8 i pol minuta emotivno psihodelične shoe/blackgaze frustracije s mnogo stilskih kompleksnih skokova od uvodnih black tempova i žustrih gitara, pojačane shoegaze elementarnosti, najnježnijih baladičnosti izmješanih s bijesom o raspadu jedne, vjerojatno propale emotivne veze u kojoj je bilo mnogo lijepe melodramatike i senzualnih trenutaka, a Vir to s gitarom itekako umije predočiti u blackgaze stilu. Moja preporuka mu je da se toga drži jer u ovoj pjesmi je točno pogodio black metal i shoegaze; za početak, ova pjesma je možda predugačka onima koji će ga tek upoznati, ali valja biti strpljiv i poslušati kompletnu stvarčinu, ovo je njegova do sada najkreativnija pjesma s bogatom aranžmanskom strukturom i ako kad-tad postane popularan, morati će je izvoditi na koncertima baš u ovakvoj varijanti.



Zadnja je akustična verzija uvodne "Shriving song II" u lijepoj staccato varijanti, gotovo sakralnoj baladi za crkve i osnovne škole, za djecu i prve polaznike glazbene nastave. Nema ovdje Sotone i Boga kao glavnih neprijatelja čovječanstva; sami smo si vragovi i vladari naših života uronjenih u modernu civilizaciju. Naša rimo-katolička crkva kaska jako mnogo za vremenom, a činjenica jest da to Dvorac osjeti i radi bez presedana. Kao poseban dodatak do konca albuma su kratke demo skice riffova i melodija, tek toliko za dokumentaciju kako je koja pjesma nastala. Sve u svemu, vrlo lijep atmosferičan black made in Croatia uz bogatu popratnu knjižicu od 20-ak stranica.

Naslovi: 1.Shriving song I, 2.Heavy grey, 3.Wandering, weirding & whitering, 4.Before, 5.Passage, 6.After, 7.Dreaming is a new awakening, 8.Diana, 9.Shriving song II

Ocjena (1-10): 8,5

horvi // 03/07/2025