Izdanja iz jednog take-a zvuče kao dugo pripremana, zadržavaju nešto što se može nazvati ovim ili onim thrash zanosom. Glas je taj koji mijenja utisak, ali sjetimo se da je sve izmišljeno i da sve postoji. Svakako, muzika koju možemo svakodnevno pratiti i slušati, ona na koju je usmjerena pažnja zainteresovanih. Poveznice nam čine komunikaciju interesantnom, na rijetko dobre zaključke i pogrešne naslove, izdanja koja su se pojavila u trenutku, a ostala su vječno. Putevi komunikacije su suština internet stvaralaštva, moraju biti shvaceni kao nešto privremeno, potreba da se kaže iako misao i naslov sami po sebi nisu dovoljno adekvatni širem shvatanju jednog muzičkog izdanja. Na ovom split-u je predočen kreativni period nemogućnosti, zaista trenutak u kojem misleni tok doživljava krizu. Pogledati realno u svijet dešavanja, pojave zvučnog sadržaja, blago unazađuje u odnosu na postojanje pravog albuma. Dugo godina traje taj proces i sasvim je izvjesno da površnost postaje njegov dodatak. Taj dodatak u vidu muzičkog izdanja ovakvo kakvo je pitanje je koliko može da znači i ima uopste smisla. Nailazimo na dosta dobre iskorake u konceptualno... Treba pokušati očuvati muziku kroz svojevrsne podcast metode komunikacije, izdanja koja su slučajem to što jesu, a ne razgovori, već udaljavanje od razgovora. Ona zaista sve više tako zvuče. Ovo jedno prilika je da o tome razmislimo.



Naslovi:
Side A:
1. Back To Regular Programming (0:06)
Side B:
1. Ostrich Bonnet (9:11)

ocjena albuma [1-10]: 7

edo žuđelović // 21/11/2025