Nikad nisam prebolio rastanak Kandžije i Golih žena. Album "Nema labavo" (2015) i cijeli taj hajp oko albuma bilo je nešto novo, svježe i predobro. Ne ulazeći u razloge, činjenica je da su pomeli konkureciju tada, a od tada Kandžija ne uspijeva pronaći recept da se vrati natrag na sam vrh. Probao je sa "Betonom" (2019), pa nije uspjelo. Pa evo ga opet.
Već sa Idemo po sreću, ulovio je upravo onaj omjer zajebancije i ozbiljnosti, a stih "Idemo po sreću, kada tada naći ćemo ju" jednostavno nejde iz glave. Kad je ove godine pustio Matu Rimca činilo se da se vraća. Štos, dobre rime i dvosmislenost texta trebali su biti recept za povratak. Na žalost, nije baš to sjelo i čekao se album.
"Trostruki salto" je prvo Kandžijino studijsko izdanje nakon čak šest godina diskografske pauze i deset godina nakon "Nema labavo". Spomenute pjesme uvode nas u album, a treća Čujemo se, baš dobro ocrtava današnje brzo vrijeme i neobzirnost prema ostatku svijeta.
"Moram ic, cujemo se
Kako si? Kako sam?
Cujemo se, nikada"
Pjesme se nižu, ima tu dobrih uboda, dosjetki koje skužiš tek na drugo treće slušanje, promjena raspoloženje od pjesme do pjesme, a satira kojom komentira politiku, svakodnevicu i društvo je "na nivou". Metodologija pjesama mješa klasični hip-hop sa od trap elementima do funka i soula.
Ipak album prema kraju gubi ritam i fali mu daha, pa ostaje žal da nije izbacio poneku pjesmu koje se čine kao "filleri" u odnosu na ostatak albuma, jer pred kraj postaje zamorno slušati tih 55 minuta.
Tako možemo ovaj "Trostruki salto" rastaviti na tri pjedinačna salta. Prvi je ovaj s već poznatim pjesmama i singlovima koji su nedvojbeno na razini Kandžijinih najboljih ostvarenja. Čista desetka. Drugi je salto s pjesmama koje su potencijalni singlovi ili koncertni hitovi, kao što su spomenuta Čujemo se, pa nostalgična Trče djeca ili zajebancija uz Kupus. Ocjena je tu između 8 i 9. Treći salto je zapravo experimentalni salto, koji možda uspije možda ne. Imam osjećaj da se ovaj salto trebao prezentirati kao b-strane singlova, pa da vidimo koji će se uloviti. No, s druge strane, tu je i hrabrost Kandžije koji je podijelio s nama nešto na što nismo navikli.
Ovaj je album dokaz da Kandžija još može napraviti album koji je istovremeno zabavan, pametan one koji znaju čitati mala slova, pa i originalan, no da je kraći bio bi među kandidatima za album godine.