Premda je u press materijalima povodom izlaska ovog EP-ija ludbreškog benda gotovo sve točno rečeno, pa čak niti recenzija nije potrebna, ipak valja spomenuti neke zanimljive činjenice koje možda širi krug auditorija ne zna. Ludbreg je centar svijeta, niste znali? Pravi početak lijepe kajkavske Podravine s epicentrom na Trgu Svetog Trojstva u samom centru grada koji se nalazi točno na središtu koncentričnog kruga Varaždin-Čakovec-Koprivnica koji se smatra jednim od nekoliko vitalnih krugova u Europi i svijetu uz primjerice slične krugove Zagreb-Maribor-Kaposvar ili Beč-Budimpešta-Trst po nekadašnjim Austro-Ugarskim mjerilima. Osim toga, Ludbreg je veliko svetilište zbog događaja iz 1411. kada se zbio nesvakidašnji događaj u kapelici dvorca Batthyany kada je za vrijeme služenja svete mise svećenik posumnjao u istinitost euharistijskih riječi 'ovo je tijelo moje, ovo je moja krv' nakon čega je iz kaleža uistinu potekla prava krv. Ta krv se još dan danas čuva u ampuli i službeno je potvrđena od Vatikana. Shodno tome, a za razliku kako bi se možda od Podravaca očekivao kajkavski, nasuprot tome, bas gitarist i glavni pjevač Ivan Bajrović pjeva na engleskom vrlo skrušene, pomalo sofisticirane christian-rock tekstove o vlastitim premisama razglabajući ispravnost uvjerenja o životu, smrti, krhkom egu, postojanosti, samokontroli, životnom razočarenju i vjeri u Boga, te demonu koji ga neprestano nadljeće vrebajući ga u grešnim potezima i kompromisima. Dakle u ove 4 pjesme ovog EP izdanja, kako god ih doživjeli, nema ama baš niti jedne trunke negativnosti mada se naizgled čine opako mračnim zahvaljujući prljavom retro zvuku hard-rocka i prvih metal bendova poput Black Sabbath i Blue Oyster Cult koji su čarali i magijali početkom 70-ih godina 20. stoljeća da su sotonistički ministranti, ha-ha-ha... U principu, ovo je pozitivan rockerski svjetonazor straha od smrti i grijeha ovih mladih Podravaca koji su iskreno i s velikim zanosom napravili ovih 20 minuta. A sad, što će to neke podsjetiti na Candlemass, Mastodon, stoner-metal, psihodelični space-rock, koji puta i doom, a mene recimo na prljavi, rani Soundgarden, uopće nije važno kao jačina njihove poruke svijetu: opametite se i prvo pogledajte u sebe. Jadno je da ovakav bend publika (a i kritika) doživljava samo preko glazbenog retro stila koji nije ama baš ništa novo, a ne upija osnovnu esenciju moćne, pozitivne christian-rock lirike. Ispada da je taj 'christian' element nešto jako loše u Hrvatskoj od čega valja bježati da će pokvariti rockersku 'vibru'. Nemoj mi pred spavanje pričati bajke, kako reče Satan Panonski. Manje slušajte mjuzu, često nije vrijedna, treba uvijek obratiti pažnju na liriku. Ovdje je striktna i usmjerena na život: 'Moj duh je nemiran, moja aura je crna /Moj ego je krhak, što sam postao/ Gorko sunce i rijeke se izlijevaju/ Umrijeti ili preživjeti/ Posljednji na Zemlji, sam s Bogom/ Još se osjećam živim/ Samodestruktivno stanje uma/ Žudnja za nečim što je izgubljeno/ Do dana kada umrem/ Moje osjećaje grize mraz'.

Naslovi: 1.Dream horizons, 2.Disturbance, 3.If you allow, 4.Moonlight solar

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 17/02/2026