"Walking in the Sand" ima sexualno nabijenu atmosferu pjesme "Fever", koja se prenosi na "The Temptress" u kojoj je hipnotički ritam začinjen detaljima iz 1001 noći. Već samo spominjanje "Bitter Moon"-a podsjeća me na istoimeni film Romana Polanskog i dijelove izložene u filmu, a ova balada kojoj je glavno oružje klavir i vokal Seana Cooka, koji sve više podsjeća na Matt Bellamyev, još više potencira ovaj osjećaj.

Slijedi "High" koja je odabrana za singl, očito vođena mišlju da jako podsjeća na Primal Scream pa da će netko zagristi za nju. Totalno nereprezentativna pjesma, ujedno i najlošija na albumu. Srećom, slijedi "Chills". Violončelo, akustična gitara i stihovi "I took her broken bones/from her broken home/turned her into dust/in my pursuit of lust" dovoljni su za predivnu pjesmu.



S "My Pleasure" vraćaju se atmosferi s početka albuma i takva ostaje sve do posljednje pjesme, "One of Them", koja je preočita posveta PINK FLOYDima, i baš fino sjeda za kraj. Općenito, album divno opušta u toplim večerima u ovim hladnim danima i svakako bi trebao biti svačiji suputnik na bijelim skijalištima diljem svijeta, odnosno u toplim odmorištima nakon napornih dana.

Inače, THE FLIES su Sean Cook, bivši basista SPIRITUALIZED, te producentski duo poznatiji pod imenom THE INSECTS. Bob Locke i Tim Norfolk bristolski su par koji je radio s MASSIVE ATTACK, Elizabeth Fraser ali i muziku za film "Batman Forever".

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 22/01/2008