Osnovani su još 1987. u Canberri (Australija) od strane glavnog pjevača, klavijaturiste i gitariste Adam Aguisa kao death-metal band, da bi u mnogim izmjenjenim postavama kombinirali grind-core, death, heavy metal i psihodeliju inspiriranu radovima Frank Zappe i Pink Floyda. Sve do objavljivanja šestog albuma "Austral Alien" (2003.) mijenjali su stilove nastupajući samo po Australiji, da bi koncem 2004. po prvi put nastupili u Europi, na Power Prog festivalu u Nizozemskoj, te ostvarili prvu turneju sa sastavima Cult Of Luna i Textures. Isti album je vrlo fino produciran sa premazom teške elektronike i utjecajima angažiranih australskih rock zvijezda Midnight Oil gdje su kroz konceptualni album svoj rad fokusirali na probleme ekologije i Aboridžina. 2005. dobili su nagradu Australian Heavy Metal Music za najbolji video spot "First contact", a Agius za najboljeg klavijaturistu. Osim šest albuma imaju još četiri demo kazete iz rane faze djelovanja, jedan EP "Eve Of The War" (1998.), jedan promo cd (1999.) i učešće na dvije kompilacije "Jar Of Kingdom" (reizdanje 1999.) i "Embryonics" (2005).

Trenutna postava u kojoj su snimili ovaj šesti album "Tripsis" je Adam Agius (vokal, gitara, klavijature), Roy Torkington (gitara, design), John Bray (bas) i Rodney Holder (bubnjevi).

Odličan progressive metal album prije svega. Savršena produkcija koju su peglali pune dvije godine ne naglašava njihovu death-metal orijentaciju, već sklonost ka black-metal kompozicijama i moćnim, gotovo elektronskim metal-industrial ritmovima nevjerojatno brzog i konciznog bubnjara Holdera čiji rad s nogama zvuči kao da ima dvije bas pedale. Skladbe su im vrlo snažne, a ako ih se usporedi sa najjačim adutima ranih QOTSA, mnogi poklonici heavy-metala će se uvrijediti. Prva stvar "Wrapped in a quit" je hit, kombinacija Nirvane, Ministry, najsnažnijih FNM (albumi "Introduce Yourself" i "The Real Thing") s prelamanjem odličnih gitarskih riffova i solo dionica, dok je druga "Tongues and knives" opako bijesni industrial metal (poput najopakijih The Young Gods) sa sitnim vokalnim samplovima koje često koriste kao naracije ili vriskove u pozadini. Vokali Agiusa nisu u čistom crustu, već u krvavo vrištećem i promuklom izdanju poput Al Jourgensena, lidera Ministry, te se u tom tempu i ambijentu kreće svih 43 minute albuma sa snažnim gitarskim riffovima i duplim melodičnim nadogradnjama, obiljem psihodeličnih efekata klavijatura, lebdećih gitarskih minijatura i prozračnom pratećem vokalu koji služi kao ambijentalni dio njihove glazbe (primjerice u naslovima "Anticipation of a high" i "Grasp at air"). Jedini izuzetak od ritmičkog tempa je posljednja skladba "Degenarative breeding" koja je najlakši, ali i ne lagani dio albuma. Tekstualno i glazbeno vrlo jako i angažirano djelo za koje je sam Agius rekao da je nastao poput rada mješalice za beton koja daje čvrstu armaturu, te da je ovaj album pravi pregled njihovog dvadesetogodišnjeg rada.

Odlično i preporučljivo svakom ljubitelju progressivnog metala.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/03/2008