home > mjuzik > Lonesome Drifter

kontakt | search |

MAMMAL: Lonesome Drifter (Animal Disguise Records, 2007)

Mammal je američki gitarski noise solo glazbenik (pravim imenom Gary Beauvais), a da ne bi bilo zabune, postoji istoimeni ekspresivni punk-rock kvartet i u Australiji. Elem, ovako... Gary je iz Detroita (Michigan, USA) i uglavnom je znan po uskim underground krugovima kao osebujni eksperimentator koji sve radi sam. Na njegovom myspace profilu navodi nekolicinu utjecaja između kojih su spomenuti Alessandro Alessandroni, Black Flag, Death Wish II, Thrones, Metal Dust i T.Rex, što već dovoljno govori da spaja rock riffove s eksperimentalnom glazbom. Počeo je djelovati još koncem 20. stoljeća, te od tada do današnjih dana ima ukupno 4 zvanična albuma, tridesetak demo snimaka koje je objavio u malenim tiražima od po 200-300 primjeraka (audio kazete i cd), te između ostalog tri singla "Untitled split with Viki" (2003. u tiražu od samo 3 primjerka nakon čega je cijeli projekt propao!), "Misery" (2005. u 121 primjerka) i "No hope" (2006. u 333 kopija), jedan live snimak "The Rest Of My Life" (2003, Animal Disguise) i dva split izdanja sa Brani(...)Pos i spomenutom Viki. Svoja prva dva zvanična albuma "Fog Walkers" i "Double Nature" objavio je za SNSE Records, dok su mu ostala izdanja objavljivana uglavnom za Animal Disguise Records, mada se mogu pronaći izdanja i na Gods Of Tundra, Seagull Tapes, Foreign Lands, N.G.W.T.T., Toyo Records, Chondritic Sound, Nihilist Records i Bloodlust! Records. Također se pojavljivao na desetak kompilacija, te ima kolaboracijske radove sa Spyked, Lightning Bolt, Iovae i Hive Mind.

Album "Lonesome Drifter" je osebujni laganiji drone-noise rad u kome Gary uz svoju odfrljenu gitaru koristi sitnu pomoć ritam mašine i bas gitare. Uz uglavnom instrumentalističku potku gitarskog minimalizma koristi i vlastiti sramežljivi vokal pun šapata za tužne, teške i pomalo mutno zamagljene tekstove. Instrumentalni dio albuma otpada na uvodnu "Repulsion" (objavljena prethodno kao demo cd) u trajanju od punih 10 minuta gdje neprestano šiba jedan te isti repetativni gitaristički riff s podebljanim akordom na distorziranoj bas gitari. Ovdje koristi i ritam mašinu u 4/4 koračnica taktu kojeg prati bas pedalom i svakim petim udarcom po dobošu. Dugačko, upečatljivo i minimalistički koncipirano vrlo snažno, ali i ne dosadno jer s protokom vremena na gitari radi i određene varijacije. Ostale instrumentalne skladbe su gotovo 8 minuta dugački eksperimentalni noise broj "Cyclops" blizak zvuku Gillove (Gang Of Four) gitare u uvodniku skladbe "Anthrax", gdje se nakon 5 minuta pojavljuje i melodijska linija bas gitare, a glavni gitaristički noise se potiskuje u laganu pozadinu. Najdorađenijom se može smatrati šestominutna "The drift..." u kojoj koristi sva tri osnovna rock elementa - gitaru, ritam mašinu i bas u tromom ritmičko melodičnom izdanju kao da su u pitanju Black Sabbath u uvodniku skladbi "Iron Man" ili "Sabbath, bloody, sabbath". Zatim vrijedi izdvojiti i "Incinerator ballad", snažnu repetativnu heavy gitarističku noise kompoziciju koja će prije podsjetiti na eksperimentalnu buku kakvu rade Merzbow ili Lustmord (pa i naši zagrebački Azot) koja se potpuno razlikuje od ostatka materijala.

Od 3 pjevane skladbe najboljom se izdvaja "Fatherlands" koja govori o njegovom mini zvjezdanom underground statusu kojeg ne razumiju njegovi roditelji ('hvala majko i oče, ali izgleda da je vrijeme da odem'). Melodija je lagano snena, gotovo shoegaze u kombinaciji s ambijentalnim post-rockom (bez ritam mašine), a završava osebujnim noise interludijem koji je odvojen na nekoliko sekunda od glavnog kompozicijskog trupla. "Drifter in the city" je mračna elegija na distorzirani način Nick Drakea gdje Gary pokazuje da umije sasvim solidno baratati gitarskim akordima i smislom za melodijsku strukturu u kojoj koristi obilje tonova, dok je "Lower depths" lagani iskorak u eksperimentalnu gitarsku psihodeliju uz minoran tekst kojeg razvlači šapatima 'želiš li mi reći što vidiš'.

Album zatvara skoro 17 minuta dugačka instrumentalna "Cremation" koja je monotona i veoma sumorno oslikana ambijentalno minimalistička rock simfonija s učestalim gitarskim drone elementima dvije distorzirane gitare u kojoj jedna vodi glavnu harmoniju, dok je druga u funkciji solo dionica. Negdje na polovini skladbe ubacuje vibrirajući efekt gitare kojom pojačava dubinu zvuka i pravi vrlo zanimljiv slušni efekt kao da uopće nije riječ o gitari već o nekom sampleru ili synthu. Pred sam kraj umiksani su i šumovi (nerazgovjetni krikovi, glasovi i buka), tako da ovom albumu Mammal daje vrlo interesantnu eksperimentalno-avangardnu završnicu.

Solidno, samozatajno, no ne i pretjerano inovantno djelo. Samo istinski zaljubljenici u tromu distorziranu gitarsku svirku u kojoj se promijena akorda dešava tek nakon 2-3 minute pronaći će zanimljivih detalja i zvukova. U kompozitorskom pogledu čvrsto i homogeno, ali ipak pretjerano opširno za gotovo pun sat vremena. Možda je album trebalo skratiti za nekih desetak minuta...

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 08/06/2008

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations

TREES OF MAINE / CONSECRATION / (THE) LESSER MEN: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations (2019)

| 31/10/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Leaving Meaning

SWANS: Leaving Meaning (2019)

| 25/10/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Iz kapetanovog dnevnika

CHUI: Iz kapetanovog dnevnika (2019)

| 21/10/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*