Mick Harris!

Mick FUCKIN' Harris!

Onima koji poznaju ovo ime ne treba puno pričati o kakvoj muzičkoj veličini se radi.

Kad samo pomislite na činjenicu da je ovaj gospodin krajem 80-ih godina svirao u tada najbržem bendu na svijetu, Napalm Death, u bendu koji je stvorio nešto što se kasnije nazvalo Blast Beat, a sada isti taj gospodin stvara, između ostalog, najmračniji ambient - drone, onda jedino što po automatizmu možete da uradite je da se zapitate what the fuck?

Dobro dosta filozofije, ali je zaista tako.

Mick Harris je započeo svoj ambient projekat Lull negdje otprilike u isto doba kad je započeo i svoj elektronski beat projekat Scorn.

Od početka pa do danas, Lull se bazira na najmračnijim stranama ambient - drone muzike, može se reći najekstremnije vrste.

Like a slow river je poslednji Lull rad, objavljen ove godine, paralelno sa kolaboracijom sa Beta Cloud Circadian Rhythm Disturbance poslije petogodišnje diskografske pauze kada Harris, u jednoj od svojih brojnih psihičkih kriza, ni sam nije bio siguran da li će uopšte da se dalje bavi muzikom. U to vrijeme je na njegovoj oficijelnoj web stranici duži period stajala slika riječne doline sa natpisom GONE FISHING, FOR GOOD???

Obzirom na to da je strastveni ribolovac i da je to jedina stvar koja mu, po sopstvenom priznanju, znači u životu, zaista su ga tada mnogi otpisali. Poptuni (i pozitivni) šok uslijedio je 2007 godine kada Harris reaktivira svoje Scorn misli i izdaje remek djelo Steatlh (recenzija sa zakašnjenjem uskoro!), a nekoliko mjeseci kasnije, poslije najava na svojoj myspace stranici, za relativno mlad italijnski label Glacial Movements Records, objavljuje i nasljednika albuma They're coming out of the walls, Like a slow river, projekta Lull.

Da bude odmah jasno - petogodišnje čekanje se itekako isplatilo. Like a slow river je definitivno jedan od Lull vrhunaca. Bolesno mračan ambient i puno minimalniji a istovremeno i lakši za konzumiranje od nekih njegovih prethodnika kao što je ostvarenje Continue. U mnogim momentima podsjeća na kultni Harris-ov projekat Murder Ballads sa Martyn Bates-om.

Formalno album se sastoji od pet tematski sličnih ali zvučno djelimično različitih komada od kojih uvodna Whiteout definitivni manifest Lull zvuka. Komadi (kompozicije ili kako god hoćete) se zvučno razlikuju u ispitivanju različitih drone frekvencija, tako da The Sheet obiluje sub frekvencijama tipičnim za ono što Harris generalno radi. Ustvari, da se razumijemo, kompletan Lull katalog predstavlja jedan ležeći sub - drone, koji kroz vrijeme prolazi kroz svoje razne oblike, varijacije i transformacije. Like a slow river nastavlja tu pricu ali na potpuno svjež i očekivano mračan način i to tako treba i da ostane! Jedina razlika u odnosu na ranije Lull radove je što je Like a slow river, za razliku od svojih prethodnika, manje kompleksan i nešto razuđeniji album što je u Harris-ovom slučaju potpuni pogodak. Isto tako album je po svojoj atmosferi manje ekstreman i može se reći skoro intiman što mu daje posebnu draž.

Od ovog albuma slušalac ne treba da očekuje nešto posebno novo nego jednog starog, dobrog, mračnog, psycho Mick Harris-a.

Kao i sve što je do sada uradio i ovo je rad čija potpuna vrijednost dolazi do izražaja samo pri konzumaciji u sitne noćne sate.

MICK HARRIS - RULES THE MUSIC - RULES THE WORLD!!!

ocjena albuma [1-10]: 10

putnik // 10/11/2008