Još uvijek se nisam oporavio od savršenog psiho - doom iskustva koji su mi prije izvjesnog vremena priredili ovi holanđani, a već sam e dohvatio njihovog drugog oficijelnog studijskog ostvarenja.
Da podsjetim, Toner Low predstavljaju dragulj u zaista pozamašnom katalogu stoner/doom/sludge bendova koji se ipak na neki način izdvajaju od ostatka te ekipe!
Prije objavljivanja ovog ostvarenja su konsolidovali snage u postavi i bend je ugostio jedno predivno žensko stvorenje na bas gitari ali i na vokalima, što je zaista nešto što ovaj bend čini velikim! No, krenimo!
Za razliku od prethodnog ostvarenja na kome su se nalazile i kompozicije kraće strukture, ovde se susrećemo sa, možemo to slobodno tako reći, konceptualnim albumom. Četiri strane vinila i četiri dugačke (u prosjeku petnaestominutne) kompozicije zaista predstavljaju krupan zalogaj za recenziju, posebno ako očekujete easy listening doom album , kakav je bio prvi njihov uradak. Ali , ovo je nešto poptuno drugačije, nešto što nećete slušati svaki dan. Jer, ovo je težak domaći zadatak.
Svaka strana vinila u svojoj mikrostrukturi krije po nekoliko dijelova koji su karakteristični za stil koji Toner Low njeguju. Tako ne primjer prvi dio albuma stalno prijeti da se pretvori u jednolični minimalizovani doom. Međutim bend svjesno bježi od stereotipa i nudi nam pregršt breakova, ponekad ispunjenih elektronikom, a u izuzetnim slučajevima vokalnim atmosferama.
Naravno, ne bave se uvijek razbijanjem monotonije nego se bave i njenim kreiranjem i očuvanjem. To se posebno odnosi na treću stranu u kojoj dominiraju teški i spori gitarski rifovi Orange amplifier - a, dok finale, po klasičnom obrascu, predstavlja veliki ritardando, usporavajući sve oko sebe i gdje se primjeti usporeno treperenje gitarskih žica (duboki čtim naravno!).
Treba posebno istaknuti da je i Toner Low bend koji odaje počast tvorcima ovog stila, Black Sabbath. Međutim, za razliku od nekih bendova koji to čine sporim beatovima, gitarskim težinama ili imitacijama Ozzy Osbourne - a, holanđani to rade na jedan drugačiji način. Svjesno ili ne, oni svojim vokalnim dionicama aludiraju na jedan fenomenaln komad, Planet Caravan od Black Sabbath (album Paranoid) koji koristi gotovo identičan efekat i stvara posebno paranoičan space ugođaj.
Tako je na cijelom albumu.
Kao i u koncertnom izvještaju, i ovde posebno naglašavam elektroniku koja je zaista posebna, bilo da se bavi semplovanjem saksofonskih varijacija ala Jan Garbarek, ili da se bavi apstrakcijom berlinskog noise - a.
Na kraju je zaista bitno reći da je muzika na ovom albumu zaista napravljena sa dosta mozga (grubo rečeno). Ploča je fenomenalno balansirana i bend zaista ni u jednom trenutku ne gubi smisao ni za vrijeme ni za razradu materijala i formiranje cjelokupnog sadržaja. Svaki mogući parametar (i stilski i muzički) je veoma dobro odmjeren i upotrebljen sa pravom mjerom, a samim tim ima odličan smisao.
Ovaj album treba konzumirati na dva načina: jednostavno da ga pustite i da se prepustite sporim raspoloženjima. Ali u svakom slučaju preporučujem i dubinsko proučavanje istog na taj način što će se svaka strana vinila posmatrati kao zasebna odvojena cjelina, ili kao mini album. Tada se otkriva potpuno nova dimenzija ovog ostvarenja.
Ni slučajno ne smijem da preskočim fenomenalan dizajn vinila koji predstavlja reinkarnaciju čudesne šume, ali i sami vinili su odlično uklopljeni u atmosferu albuma i predstavljaju coloured vinile i što je posebno bitno za ovaj zvuk, 180gram su.
Negdje u dubini svojih misli vjerujem da su Toner Low ovim albumom napravili svoj magnum opus...
putnik // 10/01/2009