Nisam mogo da sakrijem kompletno oduševljenje sa saznanjem da će ovaj fenomenalni holandski bend da posjeti Graz i to kao dio programa fenomenalnog Sonntags Abstrakt - a (šta je to? Odgovor uskoro!).

Za one koji ih ne poznaju mogu samo da kažem da je to jedan od mnogobrojnih genijalnih bendova koji su odlučili da se pozabave kombinacijom stoner sludge doom stilovima sa kombinacijom psihodelije sa kraja 60 - ih i početka 70 - ih godina.

Bend sam otkrio sasvim slučajno lutajući po myspace - u koji obiluje suludim bendovima koje ne poznajemo. Toner Low je jedan od njih. Bend postoji već skoro jednu deceniju ali je tek poslije objavljivanja svog prvog albuma (2005 ako se ne varam) počeo da privlači pažnju. Koliko sam imao prilike da pratim njihov rad, trenutna turneja im je jedno od ozbiljnijih krstarenja evropskim tlom i mnogo mi je žao što Graz nisu posjetili u kombinaciji sa zagrebačkim bendom sličnog usmjerenja Stonebride koji su isto tako izvanredni (na istom su mjestu svirali prije nekoliko mjeseci i raznijeli su sve pred sobom!). Koliko čujem, ova dva benda su priredila maestralno veče prije nekoliko noći u zagrebačkom Kset - u.

Na žalost nisam bio te sreće da bendove vidim u kombinaciji što bi zaista bio fenomenalan doživljaj međutim, austrijski bend Doomina je bio dobra zamjena.

Binu su okupirali nešto prije 22h i počeli sa svojom (zvučnom) kombinacijom Electric Wizard i Acid King sa harmonskim uticajima Neurosis (kasnije faza) pa čak u povremenim momentima i Mogwai i Tortoise.

Njihove "pjesme" su duge i komplikovane strukture gdje posebno dolazi do izražaja njihovo interesovanje za post rock što je za svaku pohvalu s obzirom na to da se radi o srednjoškolcima. Muzika im je instrumentalna sa izuzetkom da je zadnja stvar bila vokalna (this song is called "Grave"). U svakom slučaju, bend koji na početku svoje karijere najavljuje nešto zaista uzbudljivo. Sad predstavljaju nešto što je u dobroj mjeri zaista zrelo. Vrijeme i iskustvo će da im pomogne u definitivnom oblikovanju svog stila koji je zaista interesantan spoj različitih uticaja. Time su izbjegli zamku u koju upadaju pojedini stoner bendovi koji koriste uglavnom dvanaesterac - blues varijantu misleći da su tako otkrili svijet koji je u suštini otkriven albumom Master of Reality sastava Black Sabbath i to prije, ni manje ni više, nego skoro četrdeset godina! Zvuči nevjerovatno ali tada se svirao doom! Nedugo zatim na binu se, u potpunom mraku, našao, sa moje strane godinama isčekivani, Toner Low. Jedino osvjetljenje koje je bend imao na bini nazirao se u obliku potpuno psihodeličnih boja projektovanih na video bimu iza benda. Posebno se istakao posebni video bim koji je bio uperen u bas bubanj. San Franscisco u doba djece cvijeća.

Bend je počeo sa prezentacijom svog drugog oficijelnog albuma. Odmah se moglo primjetiti da je novo ostvarenje ogroman korak naprijed u odnosu na prvenac što je potvrdila i moja kratka konzumacija novog ostvarenja (posebna recenzija uskoro!).

Zvuk benda je bio zaista veoma težak i "masan", ako tako mogu da se izrazim jer je to ono što odlikuje ovakve bendove. Naglašene bas frekvencije ovde su, zahvaljujući fenomenalnom tehničaru za miks - pultom, došle do punog izražaja. Posebnu pažnju privukla je do kosti bolesna elektronika koja je u pojedinim momentima zaista poklanjala pažnju 70 - im godinama. Tu si bili vidljivi uticaju prvog albuma Iron Butterfly ali isto tako i podsjećanje na istu vrstu eksperimenata Black Sabbath (Sabbath Bloody Sabbath, Sabotage). Međutim, ono čime su Tonew Low oduševili sve prisutne (solidno popunjen prostor male Garage) su vokali. Samo dva vokala (muški i ženski) i tolika količina prostora, ubrizgali su u moje vene i nosne otvore tolike količine nevidljivog esida da sam skoro ostao bez tla pod nogama. Takva vrsta hipnoze me nije toliko često obuzimala na koncertima gdje je vokal bio toliko dominantan. Prisjetih se fenomenalnog koncerta skopke Anastasie prije nekoliko godina. Uh uh.

Nekoliko stvari sa novog ostvarenja (zaista duge minutaže) i već smo mogli da prepoznamo zvuke prvog albuma u obliku Evil Machinery. Tu su se već javili znakovi odobravanja pojedinih prisutnih koji su očigledno poznavali album što članovi benda prihvataju sa oduševljenjem.

Za razliku on nekih stoner bendova koji svoje koncerte završavaju dugim i veoma glasnim feedback pasažima, Toner Low se drže zadate forme i ne prepuštaju se u takve vode. Koncert završaju sasvim normalno i netipično (za nekoga možda i razočaravajuće), sa nekoliko sporih i teških udaraca, zatim drže kratak dubokofrekventni feedback i povlače se sa bine. Ako očekujete jos mikrofonije i gubljenja sluha, ostažete uskraćeni. Eventualno, za taj orgazam može da vam posluže video bimovi koji osa svojim bojama zadržavaju atmosferu, ali bez Toner Low, što je pun pogodak. Jednostavno, fantastičan nastup fantastičnog i ne tipičnog stoner doom psycho benda (ponekad su klasifikacije zaista zamorna stvar). Opet ponavljam, šteta što nismo vidjeli Stonebride, ali i Toner Low, sa preslatkom basistkinjom, je zaista oduševio.

Za muziku raspoloženja se opet pobrinuo tip kretenskog imena DJ Slobodan Milošević.

Uskoro recenzija Toner Low II.

Recenziju možete da propustite ali album nikako!

putnik // 22/12/2008

> vidi sve fotke // see all photos