Pink Studio kao pojava zainteresirali su me i prije nego sam čuo bilo šta od njih, svojim pogledom na razvitak benda, koji se bitno razlikovao od većine. Naime, Pink Studio su u to doba smatrali da je bitnije imati dobre studijske snimke pa da te slušaju preko "majspejsa", nego svirati uživo pred, hm, frendovima. U jednu ruku to je i točno, no u jednu ruku se ne slažem s tim stavom.

NEznam kakvo danas mišljenje imaju o tome, no snimke imaju, a čini mi se da svirke još nemaju. Svejedno, Pink Studio su pojava na našoj sceni kakvu nismo nikad imali ili je dugo nije bilo. Oni su "karika koja nedostaje", a nažalost i jedini bend, kojeg se može nazvati "indie-popom".

Njihov treći singl, Jutro poslije, koji najavljuje izlazak albuma pod nazivom "Soundtrack za lutku" samo to i potvrđuje. Lagani swing kao muzička podloga nadopunjen je ogorčenim textom o ljubavi i mržnji. Iako ne volim psovke u pjesmama, ovdje i više nego paše. Pjevačica Ivana, vokalno u ovoj pjesmi previše podsjeća na vokal Ivanke Mazurkijević, što je kod mene veliki minus, no čak ni ta činjenica ne uspijeva pokvariti savršenstvo pop pjesme.

Recycle Bin je malo žešća pjesma u kojoj pokazuju da im ni gitare nisu strani instrumenti, a vokal je puno bolji i ženstveniji. Infra Inga i Ne/staješ bivši su singlovi koji nisu podigli toliko prašine za sobom, iako svojom kvalitetom to zaslužuju. Očito im je falilo ono nešto da se uzdignu iznad svih, što je uspjelo Jutru poslije.

Dva remixa Električna i Samo kiša, od strane Sett-a, lijepo popunjavaju ovaj predobar EP i tjeraju slušatelja da jedva čeka cijeli album.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 04/04/2009