Zadnji iz kvarteta riječkih bendova (Mrtvi kanal, Fit, Ogledala, GRČ) koji su krajem prošle godine objavili svoja izdanja ili reizdanja, su ujedno i najekstremniji među njima. Glazbeno, barem. Već sam naziv albuma, "Još ima krvi" neupućenom će slušatelju dati do znanja o čemu se možda radi ovdje, a još ako pogleda i nazive pjesama koji spominju Satana, noževe, krv, gaženje djece, palež… Činjenica je da svaki naslov od mogućih 16 asocira na nešto zlokobno i gadno za slušati, a kamoli za vidjeti.

GRČ su od samih početaka s početka osamdesetih davali naglasak i na scenski nastup, koji je prema pričama očevidaca bio uvijek pun krvi, strave i užasa. Takva im je i muzika objavljena na ovom cd-u. To je skup studijskih snimaka snimljenih između 1986-1996, stilski potpuno ujednačenih, bez obzira na veliki razmak u godinama.

Bizarne teme kao što su Noćas se Beograd pali ili Teške čizme na nogama slobode moguće su došle i do šireg slušateljstva, no većina ovih pjesama dosad je bila potpuna nepoznanica, osim onima koji su pohodili njihove koncerte.

Moćan bas i bubanj koji udara duboko u utrobu te Zoffov narativni glas mogu prenijeti nekom slušatelju samo dijelić onoga što se događa na bini uživo, stoga je velika šteta da ovakvi biseri strave i užasa nisu ovjekovječeni i na DVD-u pa da utisak bude potpun.

Za kraj ostavljena osamminutna Krv je moje svjetlo i moja tama u kojoj je ispjevana "Jama" Ivana Gorana kovačića doslovno ledi krv u žilama i ostavlja jedan nelagodan ugođaj tišine kad pjesma završi. Brrr!!!

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 02/04/2009