Adam Franklin iz naslova, za mene je bio i ostao, vođa grupe SWERVEDRIVER, čiji su me albumi svojim gitarama i njegovim glasom vodili kroz devedesete. Ko nije bar jednom čuo Duel, sigurno nezna što propušta. A onaj ko je čuo jednom kasnije ga je preslušao barem milijun puta. Iako se SWERVEDRIVER nisu nikada službeno raspali, njihova skoro desetogodišnja hibernacija dovela me do slabijeg zanimanja za njegove radove u to doba. Tako sam samo ovlaš preslušao "Toshack Highway", njegov skoro pa instrumentalni lo-fi album s istoimenom grupom. Na tom je projektu/albumu surađivao s bubnjarem grupe SOPHIA, Jeffom Towsinom, dok je na sljedećom pod nazivom MAGNETIC MORNING radio s bubnjarem grupe INTERPOL, Sam Fogarinom. Iako nema prevelikih doticaja sa SWERVEDRIVER glazbom, ovaj projekt mi se strašno dopao i ponovo me zainteresirao za Franklina.

Proguglao sam ga i skužio da SWERVEDRIVER ponovo jašu, naravno nisu dojahali do nas, al nikad se nezna. Objavili su reizdanja prva tri albuma ("Raise", "Mezcal Head" i "Ejector Seat Reservation"), dok je Franklin u međuvremenu objavio i jedan solo album "Bolts of Melody" (2007). Očito ohrabren najavljenim okupljanjem benda, vratio se starom gitarističkom zvuku, unatoč činjenici da nije bio spreman to staviti pod zajednički nazivnik SWERVEDRIVERa.

I dok su vjerojatno svi očekivali novi album SWERVEDRIVERa ili barem zvukovno, Franklin se odlučio na još jedan preokret u karijeri. Na "Spent Bullets" dočekale su nas gitarističke balade, skoro pa akustične s ponekim dodatkom reverba ili nekih efekata. Melankolične melodije u suradnji s Franklinovim vokalom tvore gotovo savršenu podlogu za ovo ljeto. Posebnu pažnju potrebno je obratiti na predivne Teardrops Keep Falling Out of My Head ili Champs, a uz bok im stoje Bolts of Melody i Big Sur.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 27/05/2009