home > mjuzik > I & II

kontakt | search |

ULAAN KHOL: I & II (Soft Abuse, 2008)

Sjajan eksperimentalni, ambijentalni, ekspresivni... gitarist (Hala Strana, Thuja, Mirza) i proizvođač unikatnih glazbenih instrumenata o kome smo već govorili na ovim stranicama (recenzija Steven R. Smith - "Owl") donosi svoj novi dvostruki instrumentalni gitaristički solo projekt kojeg je pripremao gotovo punih godinu dana. Ovdje je ovaj gitarist iz Kalifornije (San Francisco) donio svoje minimalističke ekspresije u obliku psihodelične pop glazbe za budućnost i velika je šteta što nema adekvatan eksperimentalan band kao što su bili rani Kraftwerk (iz faze prva dva albuma 1970-1972) da iskoristi svoje višeslojne mogućnosti. Jer podudarnost ovog majstora ambijenta, eksperimenta, psihodelije i vrlo lagane, uhu slušljive i prijatne glazbe s velikanima poput Kraftwerk (pa i ranim Pink Floyd) je očigledna. Kako god, njegovi uglavnom mahom instrumentalni bandovi Hala Strana, Mirza i Thuja su još uvijek u fazi potrage za odgovarajućim uspjehom i uglavnom se praćkaju po debelom undergroundu bez obzira na priznate kvalitativne domete. Steven R. Smith zna napraviti ambijent, prostore koje obogaćuje sa svojim savršeno ugođenim zvukom i harmonijama u kojima ne nedostaje harmonija niti senzibiliteta, ali ne može napraviti ono što čini čudo od undergrounda - hit. Ovakva glazba koju radi Steven R.Smith teško da će ikada postati hit, međutim, povijest je pokazala da se i Brian Eno nakon odlaska iz Roxy Music prvotno odmetnuo u avangardu, a onda ubrao 'zlatnu koku', U2 s kojima je požnjeo svjetski uspjeh. Tko zna, možda će Steven R. Smith biti jedan od malobrojnih srećnika koji će u okviru velikih stadionskih bandova jednog dana biti najzaslužniji za nečiji gitaristički zvuk. Nikad se ne zna. A predispozicije za tako nešto kod njega su velike...

Ulaan Khal je njegov solo projekt koji se bavi ne-konceptualnom glazbom. Gitarističke formacije su mu dovoljno jasne da budu vrlo svježe na ovom planetu, te tako podjednako pristupa zadatku post-rock formacija, a i posebnim, ponekad vrlo teškim drone oblicima, koji su istovremeno ambijentalno i avanturistički nastrojeni u čiste ekspresije.

Skladbe na albumu nemaju nazive, označene su kao obični brojevi 'untitled', ali imaju debelu dušu koju pop-rock scena nema. I bez obzira na pomanjkanje određene nazivne poveznice koja bi bila nit vodilja i upućivala slušatelja ka kakvoj-takvoj povezanosti s autorovim idejama u kojima brazdi punih 75 minuta na oba cd-a, uočljiv je magični dodir čiste slobodne fiksacije koja se može tumačiti kako god želite. Jedan od najboljih i najenergičnijih djelova albuma je skladba "Untitled 07" puna čudnovatog rocka koji varira između noise utjecaja Sonic Youth kada odu u ekspresivne de-kompozicijske strukture, post-rocka, ambijentalne i psihodelične glazbe, dok međutim gotovo sve ostale skladbe imaju svoju određenu negaciju prema klasičnom rocku i pokazuju svoj bliski dodir sa raznolikim, uglavnom minimalističkim strukturama koje su proizašle iz moderne klasične, kao i iz psihodelične gitarističko 'nijeme' rock glazbe. Naravno, ovdje se pronađu i natruhe melodičnih shoegaze sintagmi ("Untitled 03" s drugog cd-a), kao i ekspresivnog kraut-rocka, a budući da je gotovo čitav album sastavljen od mahom tromih i razlivenih distorzija koje opet zavisno od kompozicije do kompozicije variraju po svojim tretmanima, Steven R. Smith se u nekolicini njih dovitljivo dosjetio da doda i ritam klasičnog bubnjarskog seta, ali na posve prigušen i zvučno namjerno mutan lo-fi način čime je dobio gusti i slojevito mračan, skoro pa kakofonično nejasan odnos reverba, distorzija, delaya i onoga što bi u principu trebao sadržavati 'čisti zvuk' (skladbe "Untitled 02" i spomenuta "Untitled 07" s prvog, te "Untitled 01" i "Untitled 05" s drugog cd-a).

Kao što se može razaznati iz navedenoga, teško je pojmiti ovu slobodnu intrepretaciju Steven R. Smitha zbog nedostatka naslova kompozicija, ali čarobna magija zvuka je itekako prisutna.

Nastavak, to jest, treći dio ove ugodne, mašti slobodno prepuštene ekskurzije u istraživanje gitarskog zvuka u obliku Ulaan Khol najavljen je za jesen 2009.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 07/09/2009

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Tuesday, soundtracks

ANNA MEREDITH: Tuesday, soundtracks (2024)

| 08/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Ciklus

ŽEN: Ciklus (2024)

| 07/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tko Je Ovdje Kome Guzica?

MAMOJEBAC: Tko Je Ovdje Kome Guzica? (1995)

| 06/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Foundations, EP

SERJ TANKIAN: Foundations, EP (2024)

| 04/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*