Pogledom uperenim u horizont gdje se nebo spaja s oceanom ležite u polusjeni palme uživajući u vrućini ljetnog dana pišući nožnim palcem abecedu po mokrom bijelom pijesku osluškujući kako sa malog cd playera svira... Jeniferever! Taj film bogami nećete gledati! A ovakav je uvod samo stoga što je Jeniferever i njihov "Spring Tides" dijametralno suprotan, potpuno "neljetni" i nezamisliv u gornjoj sličici, no sasvim kompatibilan sa svim oblicima padalina i pravi "festival molova". Sasvim razumljivo, ne odgovaraju li svi postrock bandovi gornjem opisu? U načelu da, pa ipak količina melankolije koju šveđani Kristofer Jönson (vokal, gitara), Martin Sandström (gitara), Olle Bilius (bas, klavijature) i Fredrik Aspelin (bubnjevi) doziraju slušatelju namjerniku tolika je da bi za neke suicidalno nastrojene mogla biti smrtonosna! Riječ je o deset hermetičnih, ambijentalnih skladbi koje načelno trpamo u postrock vreću uz nekoliko vrlo očitih odmaka. Prvi je prisustvo vokala koji je savršeno pogođen i u svojstvu dodatnog instrumenta dopunjava sveopću tonalnu sliku. Njegova neisturenost sasvim je svjesna, a pažljivim slušanjem (npr. u "Concrete and Glass") zazvučat će izražajno poput (u najmanju ruku) jedne Bjork. Drugi odmak jest izostanak dinamičkih skokova tipičnih za postrock. Dapače, ovdje ne da spomenutih skokova nema u istoj skladbi, već ih nema i na većini albuma. Ako tome dodamo i treći odmak, a on se odražava u neiskristaliziranim temama koje se, vrlo slične jedna drugoj, također provlače cijelim albumom, površni slušatelj će dobiti dojam da sluša krautrock skladbu dužine 60 minuta i vrlo će teško ostati koncentriran duže od 10ak minuta.



No dajte si truda! Pomno slušanje i strpljenje album nagrađuje na drugu, petu ili desetu, ali zasigurno. I tada se otvara sva ljepota i prostranost koju dečki iz Jeniferever očito vrlo studiozno ugrađuju u "Spring Tides". I tek tada spoznajete koliko je "Spring Tides" manje postrock, a više i melankolični i avant i kraut rock i pop i "The Cure" i "Mew" i "dEUS" i tko zna što sve ne. I sve to umotano u kišnu kabanicu ispod koje gledamo u otužno viseće nebo. A tužno je lijepo kao što ste puno puta mogli razabrati čitajući moje recenzije.

ocjena albuma [1-10]: 9

danko // 10/11/2009